Bosanski Psiho nastupa u Varaždinu u subotu 28. rujna u 21.30. Naći ćete ga u Centru za mlade.

KaLibar bestiVal, festival književnosti i kulture, koji se održava u varaždinskom Centru za mlade od 26. do 28. rujna, osim što je okupio 11 pisaca, u grad dovodi i jednog glazbenika. Damir Avdić, poznat i kao Graha, Diplomac ili Bosanski psiho, je glazbenik i umjetnik iz Tuzle, s adresom u Ljubljani.

Njegova biografija kaže da je dugi niz godina svirao u hardcore-punk bendu Rupa u zidu, da bi kasnije krenuo samostalno, i to kao punk-kantautor koji na sceni koristi samo električnu gitaru i svoj glas.

Njegova poetika je britka, oštra, direktna i beskompromisna, a nastup sve to isto pa i više - njegov autorski potpis je psihotični vokal prevučen preko moćnog distorziranog gitarskog rifa. Iz Avdića progovara pankerska duša koja nemilosrdno secira svijet oko sebe.

Evo i diskografije: ...od trnja i žaoka (Slušaj najglasnije!, 2004), Mrtvi Su Mrtvi (Moonlee Records, 2008), Život je raj (Moonlee Records, 2010), Mein Kapital (Kapital Rekord, 2012), Human Reich (Kapital Rekord, 2013), Manjina (Kapital Rekord, 2015), Amerika (Kapital Rekord, 2017).

Već godinama nastupate i snimate studijska izdanja uz gitaru i glas. Kako ste uopće došli do takvog koncepta sviranja i prenošenja glazbe publici?

Slučajno. Dobio sam poziv na koncert, odazvao se, bilo mi je dobro i nastavio sam tako.

Prošlo je gotovo dvije godine od albuma 'Amerika'. S obzirom na nedavnu situaciju i još većih napetosti na Bliskom istoku, album je još itekako aktualan. Kako gledate na album sada s dvogodišnjim odmakom?

'Ameriku' još uvijek sviram, tako da nemam neku distancu, kao do nekih pjesamam s drugih albuma, koje nisam svirao neko vrijeme, pa ih ponovo otkrijem. I svirački mi je još uvijek aktuelan, ne samo temama. A te napetosti koje spominjete, ne samo na Bliskom istoku, one traju desetljećima, samo nam se svakih nekoliko godina serviraju pod drugim imenom, a sve je samo posljedica kolonizacije koja mijenja oblike. Ako nije oružje, onda je novac.

Prošle godine izašli ste i sa singlom KKFU. Nazire li se novi album i, ako možete reći, što slijedi?

Novi album izlazi u drugoj polovini oktobra. Trenutno ga miksam. Za desetak dana će izaći pjesma kojom ću najaviti album. Poslaću vam link kad sve bude spremno.

U posljednjih desetak godina objavili ste pet albuma. Čini se da inspiracije na polju suvremene politike i društva ne nedostaje. Imate li možda pretpostavku što nam može donijeti novih deset godina? Govori se o novoj ekonomskoj krizi, 'naftnom ratu'...

Mislim da pretpostavke nemaju ni oni koji direktno uzrokuju sve. Samo grabe. Za njih je to 'ništa osobno'. Od trenutka kad je Ronald Reagan rekao 'The greed is good', pala su sva mjerila. Države više nema ni kao utopije. A sa Donaldom Trumpom ludilo je postalo transparentno.

Koliko je danas teško (ili lako) zainteresirati slušatelja za teme kojima se bavite u svojim pjesmama? Publika se užurbano mijenja pod naletima tehnologije, miksanja novih zvukova, a na Balkanu su ljudi prilično nezainteresirani za politiku (osim samih političara). Može li doći do podizanja svijesti o važnosti toga da se ljudi 'bore' za svoja prava i znaju tko i što se 'nad' njima odlučuje?

Ne moga ja ovim što radim pratiti trendove, to bi bilo besmisleno. Ionako sam mimo svega. Mogu samo biti sretan da ima dovoljno ljudi koje to zanima. Kad sam se tek pojavio, dosta ih je mislilo da sam prolazna zajebancija, ali su ih demantirali oni koji tu ne vide nikakvu zajebanciju. Što se tiče drugog dijela pitanja, ova vaša formulacija 'da su ljudi nezainteresirani za politiku osim samih političara' objašnjava puno toga. Ovdje se političari 'bore' za svoja prava i paze da nitko 'nad' njima ne odlučuje. Naročito oni kojima su puna usta 'naroda'. A narod ode. A ono najbizarnije, i kad odu, prate na netu ove zbog kojih su otišli.

U pravilu Vas se svrstava u kantautora ljevičarskih uvjerenja. No istovremeno ste prilično kritični i prema kretanjima na ljevici. Što tu vidite kao najveći problem? Stječe se dojam da neke 'progresivne' ljevičarske vrijednosti koje ljudi prihvaćaju doživljavate kao svojevrsnu 'svjetonazorsku robu' koja se prihvaća bez kritičkih preispitivanja, često iz čisto trendovskih pobuda.

Najbrutalnije kritike u pjesmama sam uputio sebi, a onda se uvrijede neki x ljudi, koje nikad u životu nisam sreo. Što znači da ne doživljavam ja nečije vrijednosti kao 'svjetonazorsku robu', već oni sami. Ali tu nema pomoći. Pjesma kad se objavi, dobije hiljadu tumačenja.

Što je za Damira Avdića kapitalizam? I - ima li na ovim našim prostorima, podjednako u Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, pa i u Sloveniji, pravog kapitalizma ili mi živimo nešto drugo?

Ovo kod nas je anarhofeudalizam. Pa nisam ciničan. Proći će nekoliko generacija profitera, da počne emancipacija.

Što Vam osobno znači grad Tuzla, a što grad Ljubljana? Što vidite i uočavate kada putujete po koordinatama država bivše Jugoslavije?

Tuzla je grad u kojem sam rođen i odakle sam crpio najviše inspiracije. I još uvijek se dosta toga nađe u mojim pjesmama, ili knjigama. U Ljubljani su mi rođena djeca, tu sam se zaljubio, tu su neke druge inspiracije. A ono što primijetim kad putujem po bivšoj državi je da se prazni, svuda podjednako.

Pišete i knjige, a pošto dolazite na KaLibar bestiVal u Varaždin, koliko su književnost i čitanje 'propatili' zbog masovne upotrebe mobitela, interneta? Naravno, potonje stvari imaju svoje prednosti, ali klince je danas teško navući na statične stvari poput knjige. Postoji li budućnost knjige u ovom obliku u kojem ju najbolje poznajemo?

Ne znam vam odgovoriti na to pitanje. Dugo se priča kako će propasti ovo i ono, ali se uglavnom još uvijek drži. Istina, nije sve u istom obliku kao prije, ali nije ni propalo. Za gitarske bandove se 'sto' godina govori kako su prošlost, pa nikad ih nije bilo kao danas. Toga je toliko da se više ne da pratiti. I knjige se štampaju ogromno. Mali su tiraži, ali je puno izdanja. A šta će biti u budućnosti… Da radimo intervju u živo, slegnuo bih ramenima. :)