Za filmskog redatelja očito nikad nije kasno da svoju ideju prenese na veliko platno, a Ličina je specifični smisao za humor prošle godine 'pretočio' i u zbirku priča 'Bljuzga u praskozorje'.

Predrag Ličina postao je poznat široj javnosti prvijencem, filmom 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj' koji je za naše pojmove 'osvojio' kino dvorane. 

Redatelj je zbog 'Srbina' nagrađen na ovogodišnjem Pula Film Festivalu nagradom Breza za najboljeg debitanta, što je u njegovom slučaju - 48. godina života. Za filmskog redatelja očito nikad nije kasno da svoju ideju prenese na veliko platno, a Ličina je specifični smisao za humor prošle godine 'pretočio' i u zbirku priča 'Bljuzga u praskozorje'. 

Ako volite miks komedije, romanse, horora i znanstvene fantastike - i knjiga i film neka vam ostanu topla preporuka. 

Na Kalibar BestiValu, koji u četvrtak počinje u varaždinskom Centru za Mlade, predstavit će nam svoju zbirku i kratkometražni film 'Teleport Zovko', a mi smo tim povodom razgovarali s nagrađivanim filmskim i književnim autorom. 

Kraj prošle i početak ove godine za Vas je bio zaista veliki 'bum'. Prvo prozno djelo, zbirka novela pa zatim debi film 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj'. Je li dugo 'kuhalo' u Vama?

Dugo sam razmišljao kad bi moglo doći vrijeme da se upustim u sve ovo. Nisam bio siguran kako će ljudi prihvatiti zombije, teleportacije i vanzemaljce. Pri tome ne mislim na publiku nego na ljude koji odobravaju sredstva za film. Hoće li mi zabraniti rad kad pročitaju što sam napisao?

Onda se sve promijenilo prije nekih sedam godina kad je na natječaju HAVC-a prošao scenarij za kratki sci-fi 'Teleport Zovko' kojeg sam poslije i snimio i koji je, uz odličan prijem kod publike, čak i dobio neke nagrade na festivalima. Ti događaji dali su mi motivaciju da se upustim u dugometražni film. Kod knjige je sve to mnogo drugačije, jer njezina proizvodnja u usporedbi s filmom, praktički je besplatna. 

O 'Posljednjem Srbinu' dosad nisam čuo lošu riječ, kao ni da je naslov filma izazvao nekakvu ozbiljnu kontroverzu. Mislite li da su Hrvati zaista pogledali film i tek onda sudili? To bi bio svojevrsni presedan, budući da smo poznati da se prvo komentira pa onda (ne) gleda. Jeste li Vi osjećali kakve pritiske ili primili ružne riječi prije izlaska filma pa možda i sada, nekoliko mjeseci kasnije?

U najvećoj mjeri osude su dolaze od ljudi koji film uopće nisu pogledali. Radi se o specifičnoj vrsti ljudi koji ne samo da nisu pogledali ovaj film, nego filmove ne gledaju općenito. Ružne riječi počele su čim je film dobio sredstva na HAVC-u iako nitko od njih nije imao pojma o čemu se radi u filmu.

Ljudi su izmišljali scenarij filma i mene je to prilično veselilo - antihrvatska propaganda o prekomjernom granatiranju Knina, odnosno prosrpska priča o gay paru, Srbinu i Hrvatu, koji bježe od zlih Hrvata tijekom Oluje. Vjerojatno je ta ružna riječ iz naslova, 'Srbin', nekima smetala iako se radi o posljednjem pripadniku ovog naroda u suverenoj i neovisnoj Hrvatskoj. Jednom prilikom palo mi je napamet da film preimenujem u 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj umire u teškim mukama' kako bi zadovoljio dio 'filmofila'. Međutim, kad se na internetima pojavio trailer za film, nezadovoljnici su naglo zašutjeli. Vidjeli su nekakve zombije, svemirsku stanicu, primijetili da šala šalu sustiže, pa nisu znali što sad točno reći. I još uvijek šute…      

Prvijenac je nagrađen i ovjekovječen nagradama. Kako sada dalje? Imate li tematiku ili barem nacrte priče za sljedeći filmski uradak?

Dalje je sad mnogo lakše jer sam shvatio da je snimanje žanrovskih igranih filmova ipak posao kao stvoren za mene. Razvijam scenarij koji je spin-off 'Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'. Radi se o satiri s jakim elementima znanstvene-fantastike i mjuzikla. Naslov mu je 'Hrvojka Horvat i vrtlog totalne perspektive'. U njemu super-heroina Hrvojka Horvat putuje kroz vrijeme ne bi li spasila Hrvatsku od okupacije vanzemaljaca koji u budućnosti vladaju njezinom domovinom.   

'Bljuzga u praskozorje' objedinjuje Vaše znanstveno-fantastične priče. Zombiji, horor, SF... Privlače li Vas žanrovi koji nisu toliko zastupljeni u regiji, bilo na filmskom ili književnom planu?

Znanstvena-fantastika moj je najdraži žanr, kako na filmu, tako i u književnosti. Istina je da su žanrovi nezastupljeni u regionalnoj kinematografiji, ali to je zato što se radi o malim kinematografijama - rijetko kad čujemo za armenski znanstveno-fantastični film, urugvajski triler ili slovački horor. 

Kad se radi o većim kinematografijama, žanrovi su mnogo češća pojava, jer u takvim se kinematografijama snima i mnogo više filmova, pa tako čujemo i za ruski znanstveno-fantastični film, i francuski triler ili korejski horor. Osim svega, žanrovski film je pojam koji se u najvećoj mjeri veže za holivudsku kinematografiju.

Je li teško balansirati između pisanja i snimanja? Moglo bi se reći da to može biti uzajamni proces, ipak se kao autor mora raditi i na scenariju, ali bi li uopće bilo moguće kada bi, hipotetski, izašla knjiga pod nazivom 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj' – bi li ona mogla tako doprijeti do šire publike? Jer navodno je film pogledalo u kinima više od 35 tisuća ljudi. Koji je uopće doseg koji knjiga na hrvatskoj književnoj sceni može ostvariti?

Film je uspio doprijeti do šire publike. Naprimjer, da filma uopće nije bilo nego da je izašla samo knjiga istog naslova, nema šanse da bi se prodala u 35 tisuća primjeraka. Danas ljudi mnogo više gledaju filmove nego što čitaju knjige, iako se iz godine u godinu i broj posjetitelja kino-dvorana rapidno smanjuje. Ako knjigu prodaš u tisuću primjeraka, možeš biti zadovoljan. Ako snimiš art film dugih kadrova o društveno bitnoj temi i ako ti film u ovoj zemlji pogleda tri tisuće ljudi - možeš biti zadovoljan. Mala smo zemlja s još manje stanovnika. Dobro da itko gleda filmove i čita knjige.   

Dolazite na KaLibar bestiVal u Varaždin. Imamo hrpu bala smeća pred gradom, ponekad u dijelovima grada smrdi zbog obližnjih farma pilića, ali imamo lijepu arhitekturu i manjak gužvi na cestama. Može li se Ličinin humor posložiti s tim stvarima? Ili su šire nacionalne teme ipak još uvijek inspirativnije?

Apsolutno! Svaka društveno bitna tema može se prikazati kroz satiru ili bilo koji drugi žanr, a ne samo kroz, kako narod voli reći, 'tešku drametinu'. Stvar je u tome da ćeš žanrovskim filmom u kina privući deset puta više ljudi, nego s teškom drametinom, a govorit ćeš zapravo o istim stvarima.

Evo ti primjera s vašim smećem ispred grada. U festivalskom filmu glavni bi junak bio neki aktivist koji bi pokušao upozoriti gradske vlasti na veliki problem s otpadom. Uskoro bi upao u probleme gradske birokracije i bio bi vrlo depresivan. U dugim kadrovima sjedio bi sam samcat na smeću i razmišljao kako dalje. Od smeća bi se smrtno razbolio i bio bi to tužan kraj zbog kojeg bi film vjerojatno pobijedio na nekom od festivala autorskog film.

U žanrovskom filmu vaš problem sa smećem najbolje bi se opisao kroz 'film katastrofe'. Gomila muha na smetlištu od udisanja otpada razvija inteligenciju i golemi rojevi kreću napadati grad i ljude. Iz naizgled bezizlazne situacije, stvar rješava naš glavni junak, mladi znanstvenik koji radi na vremenskom stroju. On se teleportira u prošlost kako bi spriječio odlaganje bala smeća ispred grada i sretan je kraj. Prvi film gledat će malo ljudi, ali on će dobiti pokoju nagradu na nekom od festivala. Drugi film neće biti primljen na festivale, ali će ga u kinima pogledati desetak puta više ljudi.

---

> KaLibar bestiVal @ Facebook