Lepoglavčanima je najvažnija i najmilija njihova čipka koju su pavlini prije više stoljeća donijeli u Hrvatsku.
Dok razgovara i dovikuje svojoj snahi da joj dohvati toplu
štruklu za prigristi, ruke Štefice Migač iz
Lepoglave rade a da ih uopće ne gleda. Prsti ove bake od 86
godina već napamet znaju kamo zadjenuti iglu, kako okrenuti
koncem i na koji način točno vrtjeti batiće da bi isplela uzorak
tradicionalne lepoglavske čipke koji je u tom trenutku radila.
– Kad sam to počela učiti, bila sam curica, samo 12 godina. Dugo
ja to već delam – objašnjava baka Štefica kako tako brzo i vješto
vrti batićima dok radi na svojoj rozeti. Tako se, naime, plete
lepoglavska čipka: tanki konac namotan je na desetak malih batova
koji se zatim – par po par, kako objašnjava gospođa Migač – vrte
i okreću da bi se stvorio uzorak prema unaprijed zadanom
predlošku. A razlog zašto smo odlučili posjediti baš baku Šteficu
jest što će 14 njezinih malih rozeta danas biti dio 23. po redu
Međunarodnog festivala čipke.
Haljine, tijare, ogrlice… Sve s čipkom
Lepoglavska je čipka jedinstvena u svijetu, a ove godine bilježi
deset godina otkako je uvrštena na UNESCO-ovu listu nematerijalne
zaštićene kulturne baštine čovječanstva. Bitan je to i
neizostavan dio grada i njegovih stanovnika, zbog čega su 1997.
godine pokrenuli prvi festival kojim se slavi ova tradicionalna
rukotvorina. Danas je to veliki trodnevni događaj za koji se
stanovnici pripremaju gotovo cijelu godinu. Čipkarice tada izlažu
svoje radove i na ulicama Lepoglave ponosno zainteresiranima
pokazuju kako se stvara taj jedinstveni ručni rad, a u zgradi
Kulturnog doma izlažu se najljepši primjerci koje grad može
ponuditi – sve od velikih raskošnih baroknih čipki izuzetno
složena dizajna pa do predivnih malih rozeta koje su stvorile
lokalne čipkarice poput naše bake Štefice. Tu je i limena glazba,
puhački orkestar, narodna nošnja… Svake godine na festivalu
sudjeluju i druge zemlje, a ovog puta očekuju se, među ostalima,
čipkarska društva iz Italije, Slovenije, Poljske, Estonije,
Belgije, Austrije i Francuske. Ove će se također godine prvi put
predstaviti i čipke iz Južne Amerike, točnije Brazila, Portorika
i Venezuele. Festival se inače održava pod visokim
pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde
Grabar-Kitarović, Ministarstva kulture, Ministarstva turizma,
Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO.
Svake godine druga je tema te druga zemlja partner, a ove godine
to je ‘Bajkovita kraljevska čipka’ sa Španjolskom kao
partnericom.
– Na tu temu moći će se vidjeti haljine od inoks-žice s
tradicionalnim motivima lepoglavske čipke – kažu nam iz Grada
Lepoglave, a među tim motivima nalazit će se i 14 rozetica
gospođe Štefice Migač. Izložen će biti i jedinstveni ručni nakit
koji je spoj čipke i metala, a radi ga Lepoglavka
Snježana Varović.
– Radim narukvice, broševe, ogrlice, prstenje, naušnice i drugi
nakit, a u izradi dodajem još i poludrago kamenje ili perlice –
objašnjava Varović, koja čipkarski dio izrade nakita ipak
prepušta profesionalcima, točnije profesionalki.
– Čipke izrađuje čipkarica Ankica Šparić kojoj
kažem koliko bi neki motiv trebao biti velik i kako bi htjela da
izgleda, a ona se zatim baci na posao i treba joj oko dva i pol
sata za jedan detalj. Zajedno radimo sve – objašnjava Varović.
Plodonosna suradnja ovih dviju žena urodila je jednim od možda
najljepših eksponata nadolazećeg festivala, a radi se o raskošnoj
tijari od čipke na kojoj su Varović i Šparić radile punih pola
godine.
– Čipkane elemente i svaku laticu izradila je gospođa Ankica, a
sav dizajn, izrada perlica, oblik tijare moja je kreacija. Njoj
je trebalo oko 100 sati, a i meni toliko da ja to složim. Puno je
detalja. Svaka ova grančica se ručno plela i svaka se grančica
morala ručno zaplesti da bi se dobila tijara – objašnjava
Varović, pri tom pokazujući koliko su sitni uzorci koje njena
kolegica svaki dan izrađuje – malo veći od milimetra. Zbog svog
svečanog izgleda njene tijare djevojke često nose na vjenčanjima,
dok ih djevojčice vole staviti na prvoj pričesti.
Lepoglavu svi znaju po kaznionici, no stanovnici se ipak više
vole koncentrirati na pozitivne stvari po kojima je poznata,
poput toga da je u tom gradu 1503. godine otvorena prva svjetovna
gimnazija ili da je pak 1656. godine s radom tamo započelo prvo
sveučilište u Hrvatskoj s pravom dodjele akademskih titula. No
najvažnija i najmilija im je njihova čipka koju su pavlini prije
više stoljeća donijeli u Hrvatsku.
Ostavština Danice Brössler
U njihovom je kraju zaživjela početkom 20. stoljeća, a posebno se
cijene Zlata pl. Šufflay koja je koja je prva
organizirala izradu čipaka i oplemenila je narodnim ornamentom te
Danica Brössler, jedna od najpoznatijih i
najistaknutijih čipkarica. Brössler je otvarala tečajeve,
radionice, školu čipkarstva…
– Kroz godine je pala odluka da se samo njene originalne čipke
računaju kao zaštićene i sve čipke koje možete vidjeti nastale su
prema njenim predlošcima. Imamo i posebno povjerenstvo koje
svakoj čipki daje markicu izvornosti. Stalno pronalazimo još tih
predložaka, sad ih imamo oko 160 – objašnjava Karmen
Šoštarić, inače upraviteljica Zadruge lepoglavske čipke.
To ne znači da se u Lepoglavi ne rade čipke koje nisu prema
originalnom predlošku, jer tamošnje su čipkarice dovoljno iskusne
da rade što god požele, no njihove čipke onda nisu zaštićene. No,
bili radovi zaštićeni ili ne, čipkarstvo je u Lepoglavi živo i
desetljećima nakon smrti gospođe Brössler, pa tako u gradu
djeluje oko 80 čipkarica, od čega otprilike 40 njih aktivno, a
tradicija se još uvijek prenosi s koljena na koljeno.
– Učenje izrade lepoglavske čipke provodi se od vrtića i preko
osnovne do srednje čipkarske škole. Zahvaljujem se čipkaricama
koje su svojim radom i trudom zadržale i održale tu vrijednu
tradiciju – kaže gradonačelnik Lepoglave Marijan
Škvarić, koji i sam, kako dodaje, ima dugu obiteljsku
tradiciju u čipkarstvu, a i sam zna osnove rukovanja s batićima.
Upitali smo smiju li i stanari kaznionice također učiti raditi
čipku.
– Nažalost ne. Čipkarice koriste pribadače i heklicu kod izrade
čipke, a zatvorenici bi to mogli koristiti kao hladno oružje.
Radionicu bi uz to morale držati čipkarice, što bi značilo
posebno osiguranje. Znači, to baš i nije jednostavno izvesti –
objašnjava Šoštarić.
I dok se žitelji Lepoglave pripremaju za zanimljiv vikend pred
sobom, mi se vraćamo do bake Štefice, koja, izgleda, jako uživa u
svojoj ulozi mentorice u pletenju čipke. Tako nam je pokazala
kako se postavlja dedek – mali valjkasti jastučić punjen slamom
ili piljevinom na kojem se nalazi uzorak prema kojem će plesti,
zatim koji je konac najbolje koristiti za rozete te kako heklicom
zavrtjeti konac prije nego se nastavi plesti na novom uzorku.
Objasnila nam je također odakle je najbolje početi s dizajnom.
– Bit izrade je da sve bude u jednom velikom nizu. Ako se radi o
uzorku od vijuga ili grozdeku, potrebno je prvo izraditi tu
vijugu, odnosno lišće grozdeka, a onda ide vanjski dio –
objašnjava baka Štefica. A vrlo je važno, dodaje, da se na kraju
osjeti reljefnost čipke. Upitali smo je zašto toliko voli plesti,
je li to u stvari jako težak postupak i što je najviše veseli dok
radi nad svojim dedekom.
Najbitnije je imati ljubav i volju
– Raditi čipku volim jer je opuštajuće. Evo, dok sam vas čekala
da dođete, napravila sam dio male rozete. Djeca su porasla, imam
snahu koja hrani piliće i radi po kući pa ja imam vremena za
čipku. A koliko je komplicirano delat čipku? Uopće nije teško.
Tajna je u volji i ljubavi, a treba i vremena imati jer je to sve
jako sitno i dugo traje. A kaj me najviše veseli? Joj,
najsretnija sam kad vidim da mi je sve lijepo ispalo. Ovaj
grozdek tu, vidite kako se dobro vide detalji. To me čini sretnom
– odgovara nam gospođa Migač.