Vijesti / Kultura

HNK Varaždin

'ČINI BARONA TAMBURLANA' Kajkavština se vraća kući u klasicističkom snu o orijentu

'ČINI BARONA TAMBURLANA' Kajkavština se vraća kući u klasicističkom snu o orijentu
Siniša Sović/Foto agencija Sjever

'Neka institucije rade svoj posao' fraza je koju kaže lik Vrtirepa u vrlo simboličnom trenutku. Koliko ste puta tu rečenicu čuli u posljednjih desetak godina od naših političara?

'Čini barona Tamburlana' nova je predstava na repertoaru Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a jučer je premijerno izvedena na Velikoj sceni.

PREMIJERA U varaždinskom HNK izvedena komedija 'Čini barona Tamburlana' Premijera predstave Čini barona Tamburlana

Krešimir Dolenčić prvi je puta režirao u varaždinskom kazalištu. Okupio je sebi svojstvenu i standardnu postavu na području scenografije i kostimografije (Irena Kraljić i Tea Bašić Erceg) koje od početka predstave upečatljivo i raskošno, uz glumce, pridonose priči koja nije urnebesna, ali konstantnom komičnošću drži pažnju svih sat i pol trajanja.

Ova kajkavska komedija specifična je na nekoliko razina. Najviše je očita ona govorna, odnosno dijalektalna, a druga se tiče glumačkih izvedbi.

Star barun Tamburlano (Vid Balog) usprkos svom statusu, ničim ne pokazuje da pripada višem društvenom sloju. Barem ne u gestama, znanju i govoru, on predstavlja rasipnog, smiješnog i povodljivog čovjeka koji će slušati Vrtirepa (Denis Bosak), odvjetnika mudrijaša koji ima sebične i prepredene planove, umjesto svojih racionalnijih sluga zaduženih za dvorenje, financije i poljoprivredu – Miška (Barbara Rocco), perfektuša (Zdenko Brlek) i dvorskog nadstojnika Gašpara (Jakov Jozić).

Barun Tamburlano mašta o egzotici Carigrada, sultana i visokih dvorova u kojem bi se hijerarhijski još više popeo na društvenoj ljestvici. San da postane carigradski poslanik (poklisar) pomutila mu je i onako labilan razum, dok Vrtirep pozadinski prisluškuje, šapuće lijepe riječi i vodi konce igre. Drugi bitan lik ispod Tamburlana je sluga Miško kojeg su povjesničari književnosti usporedili kao 'daljnjeg rođaka' Držićevog, odnosno Marojevog Pometa.

Druga strana baruna Tamburlana je njegov mlađi nasljednik (Ognjen Milovanović), lik koji poznaje geste, govor i hod, ali zbog položaja staroga baruna nikako ne može doći na mjesto kojem teži.

Kroz spletke se dobiva razina komičnog, kroz govor, upadice i songove razbija se 'ravna' radnja koja uvijek nosi komičnu dimenziju uz ulaženje u uvijek aktualne imovinske, ekonomske i institucionalne aspekte. 'Neka institucije rade svoj posao' fraza je koju kaže Vrtirep u vrlo simboličnom trenutku. Koliko ste puta tu rečenicu čuli u posljednjih desetak godina od naših političara?

Kako je rekao Dolenčić na prošlotjednoj konferenciji za novinare, 'nema boljeg glumca u Hrvatskoj (a zbog poznavanja 'jezika' vrlo vjerojatno i šire) za lik Tamburlana od Vida Baloga'. To je jučer postala i činjenica, ali pažnja se treba skrenuti i na niz sporednih, odnosno likova koji dodatno oplemenjuju scenu.

Uz spomenute, tu je i prekaljeni Robert Plemić u ulozi pravdomeriča i varaždinskog velikovečnika te njegov bliski sluga Gregur (Matko Buvač). Oba lika nastavljaju se na niz uloga kojima se predstavlja predimenzionirani građanski sloj 18. stoljeća, ali u službi postulata od kojih se ne odstupa do kraja 'Čini barona Tamburlana' teže je i zamisliti drugačijom. U predstavi još ima epizodnih uloga koje je bolje ostaviti na iznenađenje budućim gledateljima.

Atmosferična visokodvorska i orijentalna glazba prati scene i likove te je skladatelj Ivan Josip Skender kroz violinu, kontrabas, klarinet, trombon i čembalo još jednom emotivno uspio dočarati događanja na sceni, kao i u prethodnom varaždinskom kazališnom projektu s Glazbenom školom 'Glazba srca mog'.

Ono što je ostalo je možda najzanimljiviji dio cijelih 'Čini'. Jezik, odnosno kajkavština kroz sve dijaloge i monologe postavlja se kao izuzetno kompleksna, ali u ovom slučaju ne toliko teška za pratiti kada je radnja laganija i poznata.

Predstava je samim time predstavljala veliki izazov za glumce štokavce, ali i vrlo vjerojatno kajkavce koji nisu bili toliko detaljno upućeni u jezičnu građu kajkavskog narječja i sve njegove dijalekte. Na fonetskoj razini povremeno se mogu čuti glasovi kojima se odstupa od kajkavskog sustava, ali to ne 'ubija' autentičnost izvedbe.

Možda je autor teksta 'Čini barona Tamburlana' nepoznat, ali poznato je kako je Krešimir Dolenčić uspješno adaptirao tekst i postavio ga na kazališne daske te vjerojatno dao najzanimljiviju izvedbu ove sezone u varaždinskom HNK.

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video