Ovaj projekt čini se vrhuncem ovogodišnjih događanja i slavlja uz 190. obljetnicu Glazbene škole.

Posljednjih je godina filmsko platno nanovo populariziralo mjuzikl, glazbeno-scensko djelo koje slavi život, mladenaštvo te nas stavlja u poziciju glumačkih aktera koji, iako smo svjesni da je sve samo maska i privid, ponekad predstavljaju dio situacija koje smo i sami prošli. Možda ne toliko uljepšanih glazbom, scenografijom i trenutkom koji nam je dan u (pra)izvedbi mjuzikla 'Glazba srca mog', koprodukcije Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Glazbene škole Varaždin.

Namjerno sam u uvodu spomenuo film jer široj javnosti i znatiželjnoj publici nikako nisu mogli promaknuti naslovi kao što su Chazelleov majstorski odrađeni i suvremeni  'La La Land' ili ovogodišnji povratak 'Mamma Mie'.

Sadržaj se nastavlja...

Da se vratimo kazališnim daskama, varaždinski HNK ove je godine već odradio svoj dio posla u sferi mjuzikla približivši nam 'Prošlih pet godina' Jasona Roberta Browna u fantastičnoj izvedbi ponajprije Hane Hegedušić i njezinih partnera, a zatim i u vještoj režiji Lee Anastazije Fleger.

Slijedom toga, a možda i ponukani uspjehom Brownovog uprizorenja, skladatelj Ivan Josip Skender te dramaturginje Marina Pejnović i Marijana Nola - koja je zaslužna za libreto - krenuli su u projekt koji se čini kao vrhunac ovogodišnjih događanja i slavlja 190 godina Glazbene škole jer – kako drugačije opisati količinu predanosti i talenta koja je viđena na Velikoj sceni od strane učenica i učenika koji plešu, pjevaju, glume te uz iskusna glumačka imena stvaraju jedno od najljepših djela na varaždinskim kazališnim daskama posljednjih godina?

Glavne uloge Sare, Dine, Filipa i Lukasa nose učenice Ema Kovačić i Rebecca Posavec, učenik Dorian Stipčić te uz glazbenika Nevena Stipčića čine pokretače radnje koja se može sagledati iz njihove javne i privatne sfere. Svi su oni na prekretnici životnih puteva, izgubljeni u željama i očekivanja nešto starijih aktera koji žele kroz njihove živote reflektirati svoje (ne)uspješno naslijeđe.

Pjevački i plesni dio odrađen je na visokoj razini i uz desetak sporednih likova koji predstavljaju njihove školske kolege i Lukasov 'odmetnički' rock bend, dominiraju iz scene u scenu, ne ostavljajući vremena za prazni hod, poštujući pravila mjuzikla i nimalo se ne upuštaju u patetiku, već suvremenim rječnikom i lokalnim dijalektom govore pojedinačne priče koje se raspetljavanjem radnje pretvaraju u univerzalne.  

Profesionalni dio glumačkog ansambla čine Barbara Rocco u ulozi ravnateljice glazbene škole, Robert Plemić kao Lukasov otac alkoholičar i Ivan Čuić kao ekscentrični glazbeni umjetnik Mauricio. Njihove role u vrlo kratkom vremenu postaju jasne, iskristalizirane i nenametljive te tako ne dopuštaju da njihov karakter dođe u prvi plan problema s kojima se muči glavna četvorka, već suptilno ocrtavaju prepreke s kojima se Sara i Lukas pozadinski moraju nositi.

Uloge kao da su pisane za spomenuti trojac – Čuić Mauricija vodi prema blještavom cinično- komičnom sjaju egoista koji s nikim i ničime nije zadovoljan, Rocco kroz kćer Saru traži ostvarenje svojih snova, a Plemiću se nakon uloge u 'Malograđanima' zaredala još jedna kratka, ali pamtljiva interpretacija alkoholičara. Uz to, njegova pjevačka dionica urnebesno je smiješna, nešto slično onome što se moglo čuti prije dva mjeseca na Danu otvorenog kazališta.

Glumce u pjevanju i plesu vodi dinamična koreografija i scenografija, a Velika scena iskorištena je do posljednjeg kutka. Rock bend odlazi i dolazi na probe na svojevrsnom mini-stageu, stolice, stalci za note, instrumenti i stepenice (školski zahod i krevet ispod stuba), uz veliki broj ljudi na pozornici logično su organizirani te s pravilnim spuštanjima zastora cijelo vrijeme drže fokus na glavnim akterima i njihovim odnosima.

Kostimografija je vezana uz karakter likova. Od školskih uniforma učenice Dine na kojoj prevladava crna boja te time predstavlja njen antagonistički dio pa sve do njezine suprotnosti Sare koja se ističe s crvenom haljinom. Muški dio predvođen Stipčićima također ima dva pola. Lukas kao bivši đak koji je izbačen zbog nepodopštine nosi crninu s istaknutom kožnom jaknom kao simbolom impulzivnog i divljeg, dok je njegova suprotnost Filip u sakou nježne bež varijante.

'Glazba srca mog' mjuzikl je koji oduševljava na prvu i ne prestaje sa svojim završetkom. Glazba koju izvode učenici i profesori Glazbene škole ispod scene djeluje prirodno i tek na kraju shvatite da i oni igraju jednu od glavnih uloga. Od violina, viola i violončela, do kontrabasa, saksofona i trube pa do klasičnih rock varijanti uz gitaru, bubnjeve i bas, 'Glazba srca mog' poduzima sve kako bi sva vaša osjetila iskusila ljepotu mjuzikla. I u tome posve uspijeva.

Dirigent i skladatelj: Ivan Josip Skender
Libreto: Marijana Nola
Režija i dramaturgija: Marina Pejnović
Asistent dirigenta: Stjepan Vuger

Dramska pedagoginja i asistentica redateljice: Barbara Rocco

Koreograf: Tamara Curić
Scenograf: Žorž Draušnik
Kostimograf: Tea Bašić Erceg

Uloge: Ema Kovačić, Neven Stipčić, Rebecca Posavec, Dorian Stipčić, Ivan Čuić, Barbara Rocco, Robert Plemić, Anamari Dragičević, Laura Cahun, Marija Magdalena Kočila, Korina Klampfl, Eva Škerbić, Ana Leona Lončar, Dorijan Vuk, Damjan Ivanjko, Karlo Kreč, Toma Juranko, Dominik Rušec, Viktor Novak, Leon Korg

Orkestar: Tomislav Čampa, Ana Biškup, Ruta Bobić, Ema Perić, Adela Žganec, Dora Meštrić, Marija Skender, Vid Ilčić, Danijel Rušec, Klara Petric, Luka Ilčić, Filip Novački, Ines Vrdoljak, Aljaž Razdevšek, Lovro Varga, Marko Mumlek, Andrija Šafran, Karlo Horvat, Hrvoje Šenjug, Marko Radić, Stanislav Muškinja

Oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez

Majstor tona: Marin Kereša, Zlatko Milec, Boris Molnar, Zlatko Korbelj, Siniša Janušić

Korepetitorica: Monika Zlatarek

Orkestralne dionice gudači: Dada Ruža
Orkestralne dionice puhači: Nikola Novak