U VARAŽDINSKOM HNK
'FILOKTET' Tragedija između pragmatizma i idealizma
Premijera 'Filokteta', tragedije starogrčkog dramatičara Sofokla u režiji Ozrena Prohića, izvedena je 10. studenog 2018. na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Zbor je na sceni i preko 'sklopa događaja' koji radnju stavljaju u desetu godinu trojanskog rata govore nam o proteklim dešavanjima. Zborovođa i šest članova pokretom i jednoličnim glasom pričaju o Filoktetu, vojniku koji je prošao pakao trojanskog rata, a na povratku kući, zbog smrada iz rane koju je zadobio od ugriza zmije, ostavljen je od strane Odiseja i suboraca na otoku Limnosu.
Filoktet na otoku provodi godine bez dodira s vanjskim svijetom, s ponekim slučajnim susretom prolaznika koji ga nisu željeli uzeti na svoj brod i povesti kući, baš zbog smrada koji se širio iz rane. Ranjenik je preživio i živio u samoći, na pustom otoku, zajedno s lukom kojeg je vješto koristio u borbi.
Sadržaj se nastavlja...
Upravo se čita
-
Bravo, Mateja!
-
Tijelo nesretnog maldića pronađeno je mjesec dana nakon njegovog nestanka...
-
Nekadašnji gradonačelnik Ivan Čehok negoduje zbog rušenja gotovo 300 stabala jabuka i krušaka, grmova bobičastog voća...
Odisej, još jedan junak Trojanskog rata, poznat po svojoj lukavosti znao je kako se rat, koji u tom trenutku bijesni, može dobiti. Prema proročanstvu, potreban mu je baš taj luk koji je prvotno pripadao Heraklu, a sada se nalazi kod čovjeka kojeg su odavno napustili i prepustili ga sudbini. Odisej se s Neoptolemom, mladim ratnikom i Ahilejevim sinom, vraća na Limnos po luk, ali i Filokteta koji gori od želje za osvetom.
Redatelj Ozren Prohić, zajedno sa scenografom Žoržom Draušnikom postavio je jednostavnu scenu u kojoj prevladava Filoktetova nastamba/spilja, smjestivši je isprva u pozadinu, da bi se s upoznavanjem Filokteta i njegovih motiva našla na prosceniju, došavši sasvim u oči gledatelja.
Radnja Sofoklove tragedije izvedena je iz bazičnih izvorišta mitologije, kreće se odnosima troje glavnih likova u kojima se naziru dva pola – onaj pragmatičan Odisejev i idealistički Filoktetov. Između njih nalazi se Neoptolem koji služi kao Odisejev alat pomoću kojeg će doći do luka i strijela koje će razriješiti ratno stanje te konačno osvojiti Troju. Odisej je u tijelu Ljubomira Kerekeša nešto drugačiji nego što ga možda na prvu i zamišljamo.
Prepreden, s izraženim gestama i naglim promjenama tonaliteta u glasu, dozvoljava nam da se povremeno osmjehnemo na dosjetku i uputstvo mladom Neoptolemu, a u drugom trenutku, dok bez riječi ljutito, sumnjičavo i oštro s mezanina gleda dijalog aktera na pozornici, shvaćamo da ne može dopustiti gubljenje igre za koju on uvijek zna povući potez unaprijed.
Neoptolem u interpretaciji Karla Mrkše izgleda podijeljeno, početnog čvrstog stava i uvjerenja, hraneći se svojim podrijetlom s kojim se ne želi upuštati u spletke. Ipak, pada pod Odisejevim autoritetom, da bi kasnije krenulo javljanje samilosti prema ranjenom Filoktetu (Stojan Matavulj).
Jedinstvo mjesta prokazano je kroz pećinu s dva izlaza, točnije instalaciju u obliku nastambe s više manjih otvora u kojoj je kor odigrao zanimljivu usporenu igru pokreta i pretpostavio nam unutarnje stanje mladog Neoptolema, našavši ga u sukobu između onoga što želi i onoga što mora.
Društvo je, konačno, u Sofoklovom 'Filoktetu' donijelo procese koji vode preko raznih moralnih dvojbi i traženja izlaza preko nekolicine 'zlodjela' koje se moraju učiniti. Najbitniji je konačni ishod, a hijerarhija, kao svojevrsni lanac dužnosti, predstavlja nezadrživ kamen koji pada niz liticu.
Kao što je već spomenuto, važan vizualan i auditivni faktor u predstavi predstavlja kor za čije je scenske pokrete zaslužna Zrinka Lukčec Kiko, a veliki se naglasak stavlja i na dojmljivu glazbu Davora Bobića koja povremeno zna nadglasati likove te k tome može predstavljati glas odozgo, šapat sudbine i prekrajanje riječi.
Manjkavosti se očituju u samoj radnji koja posljednjih pola sata posve staje, što uostalom predstavlja teški korak prema razvoju događaja i podilazi se ispraznom popunjavanju praznina.
Sofoklov tekst može biti govor o aktualnoj situaciji, što je sam Prohić potvrdio na predstavljaju sezone, ali posljednji dio predstave pomalo nespretno i nejasno sačinjava zbirku izrečenih korskih misli koje se vežu s historiografskim izvorima.
Premijera 'Filokteta', tragedije starogrčkog dramatičara Sofokla u režiji Ozrena Prohića, izvedena je 10. studenog na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Ansambl predstave čine - Filoktet: Stojan Matavulj, Odisej: Ljubomir Kerekeš, Neoptolem: Karlo Mrkša
Zborovođa/Trgovac/Heraklo: Sunčana Zelenika Konjević
Zbor/kor: Filip Eldan, Nikša Eldan, Hana Kunić, Tena Antonija Torjanac, Jakov Jozić, Ognjen Milovanović
Za prijevod je zaslužan Dinko Štambak, adaptaciju, uz Prohića, potpisuje Ivan Penović, koji je i dramaturg predstave. Kostimografkinja je Mirjana Zagorec, video projekcije radi Ivan Faktor, a oblikovanje rasvjete Vesna Kolarec.
Najnovije
-
Neki su malo rasli, neki malo pali u odnosu na prije četiri godine.
-
U Udruzi Lijepa Naša zabrinuti su i zbog najavljenog gradskog projekta vrijednog 5,2 milijuna eura. Evo što ih muči...
-
Zvuci harmonike odjekivali su Malom i Velikom koncertnom dvoranom Glazbene škole u Varaždinu.
-
Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih održava se od 27. svibnja do 1. lipnja.
-
Dvanaest visokih tegli postavljeno je i duž Dućanske ulice.
Reci što misliš!