Vijesti / Kultura

PIŠE: FILIP KUŠTER

NuSynergetic Orchestra i Glazbena škola glazbom pokorili još jednu gradsku lokaciju

NuSynergetic Orchestra i Glazbena škola glazbom pokorili još jednu gradsku lokaciju
Foto agencija Sjever

U sveopćem bunilu kao da su ljudi zaboravili što treba raditi pa je kraj dočekan s nevjericom. Moglo se još to razvući, ali ovako je ljepše. Kompaktnije. Skromnije. Misterioznije.

Ono što se najavljivalo, znalo i očekivalo, dogodilo se još jednom na radost stotine prisutnih jučer ispred Županijske palače. Povodom obilježavanja Dana Varaždinske županije nuSynergetic Orchestra te učenici i profesori Glazbene škole u Varaždinu pružili su sat i pol vrhunskih obrada, aranžmana, solo dionica i autorskih pjesama u jazz, funk, soul i world music varijanti. 

Nakon sinagoge, Korza i Hrvatskog narodnog kazališta, bilo je vrijeme da vrhunske glazbenike susretnemo na jednoj posve novoj, open-air, lokaciji. U sklopu Dana županije, upriličen je koncert glazbe koja nije popularna ni nije za široke mase, a opet je takva napunila Franjevački trg, pokazavši da Varaždinci vrednuju kvalitetu. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Uostalom, ovo je dokaz da se žudi za novim i drugačijim, a posebno se to odnosi na profesore i učenike Glazbene škole koji su se predstavili u nekonvencionalnom izdanju. Iza te varaždinske institucije je 190 godina djelovanja pa je razloga za slavlje bilo višestruko. 

Repertoar nije previše odudarao od prethodnih nastupa, našla se jedna posve nova pjesma, jedna koju smo čuli samo u solo-izdanju nuSynergetica, ali cjelokupni njihov redoslijed bio je pomno posložen. 

Ansambl od 38 glazbenika točno u 20 sati započeo je pjesmom 'Man With a Movie Camera' instrumentalom The Cinematic Orchestra u kojoj se istaknula nevjerojatna ritam sekcija te saksofon profesora Gordana Peršija

Voditelj orkestra Marko Prepelić zaslužan je za predivne aranžmane te suvereno vodi glazbenike prema nekoliko vrhunaca koji su se već mogli doživjeti tijekom samog uvoda.

Odmah nakon, pridružuje se dvoje dobro poznatih pjevača – Martina Friščić i Neven Stipčić – kako bi u duetu izveli Gayovu 'I Want You', gdje je svoj solo na gitari začinio profesor gitare Hrvoje Šenjug, koji je koncert nekoliko puta svojim preciznim gilmourovskim solažama dizao na još jednu razinu više. 

Funky ritam dobili smo s 'Never Too Much' Luthera Vandrossa, a nešto tradicionalniji i instrumentalni dio imali smo sa 'Zajdi, zajdi' i 'Vuprem oči'. Na potonjoj se Prepelić prvi put uhvatio trube, a Perši odradio još jedan solo na saksofonu. 

Pomalo svega – od gitare, puhačke i ritam sekcije, na čelu s bubnjem i basom, gudačima – čuli smo na 'People Make World Go Round', soul velikana The Stylisticsa, a ovom prilikom Glazbena i nuSynergetic pokazali su svu svoju snagu s pojedinim odlascima u solaže pa vraćanjem na kompletni orkestar, koji je soul mašini dodao malo funka i jazza. 

Prepelić je zatim predstavio autorsku 'Bird', atmosferičnu instrumentalnu numeru u kojoj prevladava međuigra puhačke sekcije. U njoj se može osjetiti jazz lounge utjecaj, prekrasnih aranžmana s velikim potencijalom da u nekoj budućnosti bude glazbena podloga neke kvalitetne dramske serije ili filma, s ponešto 'tamnijim' prizvukom. 

Po Prepelićevom navođenju dogodila se i 'The Rush' Billa Laurencea, zbog toga što, kako voditelj kaže, američki je kompozitor istog godišta kao i on. Tko bi na kraju mogao i zamjeriti, samo smo htjeli čuti još pjesama. 

Kraj je pripao zahvalama Županiji te ravnatelju Glazbene škole Davoru Matačiću, kao i Marinu i Neveni Kereši, koji su rijetko kada u prvom planu. Ipak, Stipčić i Friščić si to ne mogu zamjeriti. Njihov pjevački talent je takav da nema nikakvih skrivanja iza benda, već su, uz Prepelića i soliste, čvrsti vokalni predvodnici čitavog ovog projekta. 

Među zadnjima se baš zato istaknula autorska 'My Instabilities', čiji tekst potpisuje Friščić, a za glazbu je zaslužan Rene Coner.

Potpuni vrhunac krenuo je s bas linijom Petra Prepelića na 'masnoj' 'Safe From Harm' bristolskih trip-hop pionira Massive Attack, koji jednostavno beskrajno odgovaraju ovakvom tipu benda, odnosno orkestra. 

Plesna, elektronski obojena (synthbas Marin Kereša), s povremenim izletima u soul kod vokalnih dionica (velika Shara Nelson u originalu) te rhythm jazza Billyja Cobhama i Herbieja Hancocka (sample) ocrtava se cijela filozofija nuSynergetica, ali i Glazbene škole, učenika koji još čine muzičke korake i profesora koji zanat imaju u malom prstu. 

Žanrovska raznolikost viđena je najbolje baš u tom vjerojatno krucijalnom djelu Roberta Del Naje i Daddy G-ja, a potvrdili su je apsolutno svi na pozornici, koji su outro mogli nastaviti još sljedećih sat vremena. 

Vezana vijest:

nuSynergetic Orchestra feat. Glazbena škola u Varaždinu nuSynergetic Orchestra i Glazbena škola 'Ovo je bio zaista jedan od najatraktivnijih programa u sklopu proslave Dana Županije'

Ne znam jesmo li nagradu zaslužili mi još jednom pjesmom, ili oni našim dugotrajnim aplauzom, ali glazbena priča na ispunjenom Franjevačkom trgu zaključena je s 'Always There'.

U tom trenutku kao da smo svi čekali bubnjarski solo profesora Stanislava Muškinje. Nakon prošlih nastupa čuo sam priče, sada već u domeni legende, kako je njegova dionica bila izvanvremensko iskustvo. 

Nažalost, nitko ga nije mogao tako dobro opisati, kao što to se to osjeća kada ga se čuje uživo. Cijeli orkestar se u jednom trenutku okrenuo prema posljednjem čovjeku obrane, i prvom napada, koji je vanzemaljskom brzinom udarao ritam, sam sebi kreirao prostor i vrijeme,  a svjetla su bila okrenuta u samo jednom smjeru. 

U sveopćem bunilu kao da su ljudi zaboravili što treba raditi pa je kraj dočekan s nevjericom. Moglo se još to razvući, ali ovako je ljepše. Kompaktnije. Skromnije. Misterioznije.

Ostavlja nas gladnima i žednima, ali potpunog osjećaja zadovoljstva koje pruža samo glazba. 

Koncert nuSynergetic Orchestra i Glazbene škole u Varaždinu nuSynergetic Orchestra feat. Glazbena škola u Varaždinu

Na kraju valja podsjetiti da Varaždin i dalje nema normalan zatvoreni prostor za koncerte, pa čak i ovog tipa. 

Cijela priča uvijek me iznova podsjeti na Goslingov lik Sebastiana u 'La La Landu' koji zarađuje novac u mainstream pop bendu kako bi skupio dovoljno za otvorenje vlastitog jazz kluba u kojem će se svirati probrana glazba. Hej, ako Los Angeles, u filmskoj imaginaciji, nema pošteni klub u kojem će se svirati, zašto bi imao Varaždin? 

Baš zbog ljudi koji su podigli ovaj projekt na noge te bacili ljudima udicu za koju smo se bez razmišljanja zakačili. 

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!