Još jedan VAFI (Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih Varaždin) je pred nama. Deveto izdanje popularnog događanja održat će se od 28. svibnja do 3. lipnja. Prigoda je to za razgovor s Hrvojem Selecom, svojevrsnim ‘zaštitnim likom’ udruge VANIMA, koja ovaj festival organizira od 2010. godine.
Selec je član VANIME od djetinjstva, a tijekom srednjoškolskih dana malo pomalo učio je i kako voditi udrugu. Naposljetku, 2005. godine i službeno preuzima vođenje udruge, od 2007. godine je tajnik, a od 2009. i službeno zaposlen.
No Selec nije vezan samo uz VANIMU i VAFI. Član je Kulturnog vijeća Grada Varaždina, koje je radilo na Strategiji razvoja kulture Grada Varaždina do 2020. godine. Ima bogato iskustvo u području kulture, rada civilnih udruga, aktivnosti mladih… O svemu tome smo porazgovarali s njim.
Bliži se još jedan VAFI, deveti po redu. Možeš li usporediti VAFI nekad i VAFI danas?
Od prvog izdanja održanog 2010. godine, koji je trajao svega tri dana, štošta se promijenilo. Jedna je stvar manje više konstantna, a to su financijska sredstva, s kojima se uvijek borimo i koja stižu prekasno, manje više nakon same realizacije.
Internacionalni festival animiranog filma posvećen djeci i mladima bio je zamišljen kao novi događaj kojim bi prezentirali Varaždin, ali i Hrvatsku jer imamo se čime ponositi po tom pitanju. Naime, korijeni varaždinske udruge VANIMA sežu još u 1986. godinu, a takav tip izvaninstitucionalnog spoja odgoja i umjetnosti rijedak je primjer ne samo u našoj zemlji, već i u svijetu. Upravo smo taj pomalo ‘neobičan’ varaždinski brand htjeli nadograditi i tako je osnovan VAFI festival. U Varaždinu, koji je poznat po Varaždinskim baroknim večerima i po Špancirfestu, naš je festival slavlje animacije djece i mladih, što prezentira naš grad u jednom drukčijem svijetlu i to širom svijeta.
Uzmite u obzir da je VANIMA udruga, tako su i sredstva za stvaranje jakog brenda puno manja i još s tendencijom pada, ako recimo pogledamo ostala dva primjera koje sam naveo, a koji su još k tome organizirani pod palicom institucija. No podršku smo uvijek imali, jer svi prepoznaju našu kvalitetu i profesionalnost pa smo tako s vremenom program proširivali, dani trajanja festivala su rasli i sad trajemo tjedan dana, no podrška je i dalje ostala samo u deklarativnom smislu.
Kako bismo realizirali jedan takav događaj trebate planirati barem godinu dana unaprijed. Prošle godine datum održavanja s travnja smo prebacili na kraj svibnja, odnosno na početak lipnja, sve u nadi da ćemo barem do tada znati rezultate raznih javnih poziva za dodjelu sredstava udruga i natječaja.
Nedavno je na javnoj tribini na temu Špancirfesta bilo rečeno kako je teško realizirati neki veći događaj ako za to unaprijed nisu osigurana sredstva. Pa sad, ako je teško ustanovama, možete misliti kako je nama koji djelujemo u udrugama.
Vrijedi spomenuti kako je u manjim sredinama jako teško raditi projekte ovog tipa ako nemate dobre ,kontakte’, pa nam nije jednostavno doći do sponzora.
Ove godine VAFI postaje VAFI & RAFI. Zašto? I kakav će biti ovogodišnji VAFI, u odnosu na ono što smo od njega navikli?
Zbog svih čimbenika koje sam naveo, iako ih ima još, već prije smo razmišljali na koji način festival održati financijski stabilnijim, no ne samo održati već dići na jednu novu razinu. Zato, kao što smo i najavljivali zadnjih godinu, dvije, festival ćemo od ove godine održavati u dva grada – u Varaždinu i u Rijeci. Ovaj dio imena festivala RAFI se naravno odnosi na Rijeku.
Ovogodišnje izdanje bi mogli nazvati početkom jedne nove etape koja ide putem vizije koju prije i nismo imali vremena ni resursa nadograđivati, s obzirom na to da smo do kraja 2016. godine bili zaduženi za vođenje nekomercijalnog gradskog kina u kojem smo provodili program nazvan ‘Kino Galerija’.
Prošle godine završeno je razdoblje kinoprikazivačke djelatnosti u VANIMI, što nam s druge strane daje prostora za daljnji razvoj festivala – VAFI sekcije koja je posvećena stvaralaštvu djece i mladih do 18 godina i održava se i dalje u Varaždinu, dok je RAFI sekcija posvećena profesionalnim animiranim filmovima za djecu i mlade svoj dom pronalazi u Rijeci.
Mnogo je toga napravljeno za oživljavanje gradskog kina, koliko je bilo posla?
Za rehabilitaciju tada zatvorenog gradskog kina je trebalo jako puno truda i živaca, ali uspjeli smo ne samo održati već i digitalizirati kino i ući u sve relevantne mreže neovisnih kinoprikazivača. I to sve za 120.000 kuna godišnje, koliko je Grad tada izdvajao za kino.
Razvijati publiku jako je zahtjevan posao, a financijske repove iz tih razdoblja VANIMA vuče još i danas. Bili smo uz kino Tuškanac i kino Europu, koje i danas vode udruge, ogledni primjer na koji način bi gradska kina u budućnosti trebala funkcionirati, a to ne bi bilo moguće bez podrške, ne samo financijske, Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), na čemu smo im neizmjerno zahvalni.
VANIMA od prošle godine više ne upravlja kinom. Jesi li zadovoljan kako ono danas funkcionira?
Kino je s 2017. godinom vraćeno na upravljanje Pučkom otvorenom učilištu Varaždin, koje sad dobiva i nekoliko puta veću svotu iz gradskog proračuna – od naše kad smo mi kino vodili. No njihov rad cijenim te sam zaista zadovoljan sadašnjim programom, a vjerujem i publika koje je sve više, što posebno veseli.
Dugi niz godina si u civilnom sektoru koji se bavi kulturom. Dio iskustva već si iznio, no je li se nešto promijenilo u sustavu unutar kojeg VANIMA djeluje?
Ništa posebno, uvijek nailazimo na iste probleme, no više ih volim zvati izazovima. Član sam VANIME od moje osme godine, a vodim udrugu od 2005. godine. U međuvremenu je 2012. godine odlukom Gradskog vijeća osnivana nova – audiovizualna djelatnost u kulturi, kojoj smo mi, uz udrugu Trash, postali nositelji. VANIMA pak je kao udruga koja najduže djeluje na području grada u ovoj djelatnosti postavljena za organizatora te djelatnosti.
Što da kažem, uvijek se od nas očekivalo da za malo novaca napravimo čudo i nikad se nismo puno žalili nego smo radili. Jer, znate kako to ide u malim sredinama, požališ se i gradski oci ti smanje novac, pa se obično svi odlučujemo praviti ‘blesavi’. Ipak smatram da sam svojom dugogodišnjim radom i rezultatima u ovom Gradu zaslužio barem jasno kazati svoj stav bez obzira bili drugi zadovoljni ili nezadovoljni iznesenim.
Nedavno si javno reagirao i kritički se osvrnuo na natječaje, odnosno rokove natječaja, za financiranje programa u kulturi Grada Varaždina. O čemu se točno radi, što je problematično i zašto si ovoga puta odlučio javno reagirati?
Problematično je to da Javni poziv ne završava prijavom programa ili projekta već potpisivanjem Ugovora o realizaciji između Grada i udruga koje ostvare prava na sufinanciranje iz gradskog proračuna. Vidjevši rokove pao mi je mrak na oči, kako sam tada napisao, jer će taj cijeli postupak prema odluci biti završen tek 5. srpnja. I kad još uzmemo u obzir postupak traženja odobrenih sredstva prema Gradu, možemo prvi eventualno dobiveni novac očekivati krajem srpnja.
Ne trebam posebno napominjati kako će se sve aktivnosti udruga do tad održavati neplanski ili u manjem obujmu jer ne možemo unaprijed znati koja će nam sredstva uopće biti odobrena.
Teško je iz godine u godinu raditi tako, a pogotovo organizirati manifestacije internacionalnog karaktera kad nam prođe više od pola godine, što neposredno utječe na entuzijazam aktivnih pojedinaca u udrugama i društvu općenito.
Probajte vi recimo rezervirati smještaj u hotelima za pedesetak gostiju, a nemate novac za platiti avans. Ili kako recimo platiti putne troškove važnim gostima i žiriju koji sve svoje obaveze na festivalu odrađuju besplatno? Ne možete ni zamisliti koliko sam svojih privatnih novaca dao tijekom svih ovih godina jer se nekako uvijek nadam da će biti bolje.
Tako djeluje većina udruga u Varaždinu, barem u područje kulture. A onda se očekuje da udruge apliciraju na EU-fondove, što je nemoguće jer nisu financijski stabilne pa samim time gube prava apliciranja. Za prijave na EU-projekte potrebno je pomno planiranje što je u našem slučaju nemoguće zbog svega kaj sam prije naveo. Smanjivanje sredstava prioritetnim djelatnostima dešava se iz godine u godinu, a to bolje da dalje ne komentiram.
Član si i Kulturnog vijeća Grada Varaždina. Nedavno si Gradskom vijeću predstavio i Strategiju razvoja kulture Grada Varaždina. Vjeruješ li da će se gradska vlast držati strategije ili je riječ o još jednom ‘mrtvom slovu na papiru’? Bilo je neobično i to da je na istoj sjednici Gradskog vijeća donesen proračun za 2018. godinu na kojem su osigurana sredstva za projekte u kulturi koja nisu predviđena Strategijom, dok neki projekti predviđeni Strategijom za 2018. godinu nisu ušli u proračun. Kako to komentiraš?
To sa Strategijom je tako, ali nadamo se kao članovi Kulturnog vijeća da će biti bolje i dalje obnašamo svoje funkcije.
Osobno sam se jako zalagao za taj dokument, a svi zajedno smo uložili jako puno vremena od 2015. godine pa sve do donošenja Strategije razvoja kulture Grada Varaždina u prosincu 2017. godine pa želimo vjerovati da nije sve bilo uzalud.
Što da radim kad sam vječiti pozitivac pa se nadam boljim vremenima. No isto mi je tako jasno da i nada ima svoj rok trajanja.
Imaš li, kao član Kulturnog vijeća, legitimitet osvrnuti se na neka aktualna problematična pitanja u varaždinskoj kulturi? Primjerice financiranje odljeva Lupinovih skulptura ili osiguravanje galerijskog prostora za kolekciju Vladimira Malogorskog.
Kulturno vijeće Grada Varaždina tijelo je koje savjetuje. Svoje mišljenje možemo izraziti, no ne mora biti uzeto u obzir. Oko ovih primjera recimo nitko nikad nije ni tražio naše mišljenje.
Osobnog sam mišljenja da kad se odluke donose bez dijaloga i netransparentno, onda kao kolateralne žrtve stradaju pojedinci kojima se možda i neizravnim putem okalja ugled. A je li to u redu, prosudite sami.
Centar kreativne industrije je ugašen, u njega je ušao Državni arhiv, korisnici CKI su na cesti, a projekt za novi CKI u Kinu Dom tek je u fazi idejnog rješenja. Kako ti se čine te rošade, je li moglo drugačije?
Nije više bitno što se moglo, nego kako dalje. Spletom okolnosti na koje se, vjerujem, nije moglo utjecati, desile su se te pretumbacije.
Želim vjerovati da će Centar kreativnih industrija biti što prije realiziran i treba paziti da se ponovno ne dogode takvi gafovi. Prije svega je neophodno razviti sustav razlikovanja kreativne i kulturne industrije jer je riječ o različitim pojmovima, a kako bi uvidjeli stvarni utjecaj umjetničke prakse i kreativnog mišljenja na ekonomiju i društvo u cjelini.
Mnogo se govori o kreativnoj industriji, no malokad se precizno govori na što se ona točno odnosi…
Postoje brojne definicije kreativne industrije, no ja sam sklon onoj koju navodi Goldstein, a koja se temelji na one aktivnosti koje imaju svoj korijen u individualnoj kreativnosti, vještini i talentu, i koje imaju potencijal za bogatstvo i kreiranje radnih mjesta kroz generiranje i eksploataciju intelektualnog vlasništva. Pod tim se aktivnostima podrazumijevaju sljedeći sektori: reklame, arhitektura, umjetnosti i starine, zanati, dizajn, visoka moda, film, interaktivni software za zabavu, glazba, scenske umjetnosti, izdavaštvo, software, televizija, radio. Kultura je po Goldsteinu ‘novo ekonomsko okružje Europe svijeta’, kreativnost je ‘presudni izvor prednosti na tržištu’, a kreativna je industrija ‘jedini mogući oblik poduzetništva u budućnosti’, te smatra kako će nova ekonomska klasa – kreativna klasa – dominirati u budućnosti na način na koji je, primjerice, dominirala radnička klasa početkom 20. stoljeća.
U prilog svemu spomenutome ide i činjenica da je Kreativna Europa, program koji podupire kulturni i kreativni sektor s ciljem njegova doprinosa održivom rastu i zapošljavanju, predložio proračun za razdoblje od 2014. do 2020. u iznosu od 1,8 milijardi eura, što je najveći iznos ikad koji je EU odvojila za kulturu.
No ipak treba napomenuti kako je riječ o dugotrajnim i krhkim procesima kojima se ne posvećuje dovoljno pažnje, a svakako ne bi trebali biti odrađeni na brzinu. Zato je jako bitno konstantno podržavati rad udruga i pojedinaca u području kulture i umjetnosti koji djeluju u Varaždinu, čime ima potencijal zablistati i u budućnosti.
Općenito, koje bi dijelove varaždinske kulture ti istaknuo kao posebno ‘neuralgične’ točke? Poznat si po prijedlozima više nego po kritikama. Kakvo je tvoje viđenje Varaždina i kulture?
Lagao bih kad bih rekao da ono što se radi ne valja, nisam zlonamjerna osoba, a i uostalom to ne bi bilo fer. Ima svijetlih primjera, ima i pozitivnih pomaka. Mislim da bi samo bilo jednostavnije i transparentnije kad bi se držali dokumenata koji su doneseni na Gradskom vijeću, a iza kojih stoji puno ljudi.
Naravno, strategije ništa ne znače ako proračun ne prati dokument, ni ako se pomno ne radi putem akcijskih planova, a sve kako bi što bolje mogli pratiti procese koji tada postaju realniji za samu realizaciju.
Svi koji su malo upućeniji u moje djelovanje znaju da sam se godinama zalagao za osnivanje Filmskog ureda, koji je doduše osnovan 2017. godine od strane Pučkog otvorenog učilišta Varaždin. No u sve smo to trebali krenuti prije pet godina da je bilo sluha, pa bi danas imali uz rezultate i iskustvo. Nadam se da ćemo ipak uspjeti postaviti dobre temelje i da ćemo nadoknaditi zauvijek izgubljeno vrijeme.
Ostale vizije o napretku Varaždina i varaždinske kulture bih ipak zadržao ovog puta za sebe, jer poučen iskustvom i radom na lokalnoj sceni, moram priznati da imam većinom gorka iskustva.
Ima vremena za sve, pa tako i za stvaranje programa i planiranje kako promijeniti sustav na bolje. A nas koji radimo u civilnom sektoru za dobrobit društva je jako malo i ne cijeni nas se dovoljno. Meni recimo nije nikakav problem naći posao na tržištu rada zbog specifičnih znanja i iskustva koje posjedujem, pogotovo u kreativnom sektoru i to za tri puta veću plaću. No tu živim, na to zasad pristajem jer volim svoj rodni Varaždin. Ipak, ako nešto korijenito ne promijenimo u našoj domovini i gradu, možemo očekivati još veći val odlaska naših mladih sugrađana.
Spomenuo si mlade. VANIMA sad djeluje u Centru za mlade. Kako napreduje taj projekt?
Prije svega treba napomenuti kako je Centar za mlade na adresi Petra Preradovića 4 formalno sa svojim radom počeo 13. rujna 2016. godine nakon dugotrajnih pregovora i zalaganja Savjeta mladih Grada Varaždina na čelu s predsjednicom Vanjom Horvat i s tadašnjom gradskom upravom. Prvi stanari CZM-a koji su pokrenuli rad je Umjetnička organizacija Gllugl, dok je VANIMA svoje djelovanje tamo započela 1. veljače 2017. godine.
Od veljače ove godine u radu CZM nam se pridružilo još sedam udruga, a svi zajedno smo potpisali s Gradom ugovor na godinu dana. No rezultati ne mogu doći preko noći, ali zato imamo puno mladih entuzijastičnih ljudi koji svojim znanjem i talentima zaista mogu doprinijeti u razvoju Varaždina.
Moja je vizija stvaranje jakog saveza koji je sačinjen od petnaestak udruga, umjetničkih organizacija i organizacija civilnog društva, od čega su dio njih korisnici CZM, dok ostali prostor koriste samo programski.
Samo jakim savezom, zajedničkim djelovanjem udruga možemo napraviti pomak jer vjerujte u zadnjih sam desetak godina vidio i doživio razne priče i ideje, a svi znamo kako su završile.
Samo takvom sinergijom možemo uspješno dovesti CZM u red, a samim time dovesti titulu Europske prijestolnice mladih u Varaždin, u što svi vjerujemo. Zato se nadam da će 2021. godina biti svakako godina promjena, godina za pamćenje.
