- Ulažemo konstantno u tehnologiju, ali još više u radnike. Za one koji rade kao montažeri i zavarivači na gradilištima i u otežanim uvjetima uveli smo beneficirani radni staž...
Sigetec Ludbreški, dio Ludbrega u Varaždinskoj županiji, mjesto
je sa svega šestotinjak stanovnika, a svaki radni dan u njemu
boravi i više od stotinu radnika u tvrtki
Inoxmont-VS, koja se bavi metalskom djelatnošću,
konkrento montažom industrijskih postrojenja i opreme,
pretproizvodnjom i postavljanjem dijelova strojeva od nehrđajućeg
i crnog čelika te drugih materijala, piše
Poslovni.hr.
Proizvode, montiraju i ugrađuju industrijske procesne opreme od
mekog i nehrđajućeg čelika, provode pretproizvodnju i montažu
nosača i konzola, te različitih dijelova industrijskih
postrojenja. Samo navođenje zadataka aludira na težak i zahtjevan
rad, što on i jest, ali je, sudeći po primanjima, i pošteno
plaćen.
Ukupno je oko 170 ljudi u pogonu u Sigecu i u inozemstvu kao
izaslanih radnika, a prosječna je plaća, čulo se nedavno na Danu
otvorenih vrata kad je javnosti demonstrirano poslovanje, oko
9000 kuna.
I to samo početna, dok iskusni majstori dobivaju i do 23.000
kuna, ili 3000 eura. Znači, nismo u Njemačkoj, kamo hrvatski
metalci rado i sve češće emigriraju, već u županiji u kojoj
je prosječna plaća manja od 5000 kuna.
Kako je to moguće? – Kod nas je, s time da moramo napomenuti da
je od 1. svibnja prosjek primanja još veći, podigli smo ih za oko
5% – govore suvlasnici tvrtke – direktor i predsjednik
Uprave Mladen Vidović i direktor i član Uprave
Zlatko Sova.
Smatraju da je radna snaga temelj njihove tvrtke i nastoje im
stoga osigurati što bolje uvjete jer ‘samo tako se možemo
razvijati’.
– Ulažemo konstantno u tehnologiju, ali još više u radnike. Za
one koji rade kao montažeri i zavarivači na gradilištima i u
otežanim uvjetima uveli smo beneficirani radni staž, na godinu
dana rada plaćamo 15 mjeseci mirovinskog i ostalih davanja.
Radnici su osigurani 24 sata na nezgode. Oni koji idu raditi van
imaju osigurano stanovanje i prijevoz. Samo brigom o svojim
radnicima možete isporučivati kvalitetnu uslugu koja se od nas
traži – govore direktori.
Ističu kako ih, kad dođu u Inoxmont-VS, školuju za cjevara,
izometričara i tig zavarivača. I sad imaju novu grupu naučnika,
ljudi koji su završili srednju školu ili onih koji već rade pa se
žele prekvalificirati i u Sigecu ih točno usmjeravaju u ono što
tvrtki treba.
– Edukacija se sastoji od teorije i prakse uz nadzor majstora
stručnih učitelja i poslovođa. Nakon toga polažu završno
testiranje da vidimo što su savladali i možemo reći da imamo
uspjeh. Čak 60% zaposlenika koji trenutačno rade u firmi prošli
su tu edukaciju. Ovo je iznimno kvalitetan prosjek, stoga,
ukoliko tko od vaših čitatelja ima želju za prekvalifikaciju,
slobodno nam se javi s punim povjerenjem – poručuju Vidović i
Sova.
Dajemo maksimum
Unatoč već opisanim, gotovo magnetskim privlačnim uvjetima rada i
napredovanja, i u Inoxmontu ipak dijele sudbinu nekih u metalskoj
branši, suočenih s deficitom radnika. Trenutačno su im otvorene
pozicije za zavarivače i cjevare.
U lokalnom ‘bazenu’ Varaždinske i Međimurske županije, odakle
imaju najviše radnika, nema ih dosta, a ni produkcija kadrova u
cijeloj Hrvatskoj ne obećava da će ih uskoro biti. Maloljetnici,
15-godišnjaci pred upisom u srednju školu kao da već vide sebe u
inozemstvu i bježe od metalstva.
– Razgovarali smo s ravnateljem varaždinske strojarske škole, za
smjer limar u građevinarstvu upisali su samo šest učenika, oni su
jedini u Hrvatskoj upisali taj smjer. Limar u građevini zanimanje
je koje je potrebno na svakom gradilištu. U Hrvatskoj se kroz
godine osjetno smanjuje broj upisa u strukovna zanimanja. Naravno
da onda dolazi do toga da nedostaje kvalificirane radne snage, a
to osjetimo i mi. Razgovarali smo i s učenicima koji se školuju
za zanimanje CNC operater iz Srednje škole Ludbreg, došli su na
Dan otvorenih vrata. Oni su svi do jednog rekli da odmah po
završetku školovanja namjeravaju otići iz Hrvatske.
Pokušali smo im objasniti da iz škole izlaze bez potrebnih
praktičnih znanja. Oni će u Njemačku ili bilo kamo otići
pregovarati ne kao ravnopravan partner s poslodavcem, već će ići
moliti za posao. Isto tako, koliko god proveli u drugoj zemlji,
uvijek će biti stranci – svjesni su problema u Inoxmontu, koji,
inače, ima i radnike iz cijele zemlje, ali i iz Mađarske i
Bugarske.
Cijeli tekst pročitajte
ovdje.