Nedostaju moji prijatelji i obitelj, često ih se sjetim, ali tu u Killarneyu ima mnogo Hrvata i svi smo povezani, družimo se, pomažemo si...
Ruti-Hedviga Karlović (47) je psihologinja iz
Varaždina koja se uputila u Irsku. Najprije joj je otišao sin
Izidor, a poslije i ona. Za sobom je ostavila
sve – obitelj, posao, prijatelje… Radi kao bar asistent
menadžer u Killarneyu, gradiću s oko 15 tisuća ljudi, piše
Slobodna Dalmacija.
Kaže da joj ni u Hrvatskoj, što se tiče ekonomske situacije nije
bilo toliko loše, ali ju je atmosfera u zemlji, prije svega
beznađe i korupcija, nagnala da i u svojim ozbiljnijim godinama
pokupi stvari i napusti državu.
– Kakva je situacija u Hrvatskoj svjedoči natpis maturanata u
školi koju je pohađao moj sin. Pisalo je: ‘Časna pionirska – plan
B je Irska’. I on je sjeo na avion i otišao u Irsku, kao i drugi
školski kolege. A za njima i ja – kaže nam gospođa Karlović koja
nam je malo komparirala život u Irskoj i Hrvatskoj.
– Ma ovdje je zaista puno, puno bolje i nemam baš nikakvih
zamjerki, osim na vremenu. Ali na vrijeme se čovjek navikne, a na
prilike u našoj zemlji se nisam mogla naviknuti. A o mojih bi se
sedam mjeseci u Irskoj samo sa stajališta komparacije Hrvatska –
Irska, i što je tu sve bolje i kvalitetnije uređeno, već i knjiga
dala napisati. Nisam vjerovala da ću se tako osjećati, ali već i
sad kad dođem u Hrvatsku na dan – dva jedva čekam da idem natrag
doma. Kad kažem doma, onda naravno mislim na – Irsku.
Nedostaju moji prijatelji i obitelj, često ih se sjetim, ali tu u
Killarneyu ima mnogo Hrvata i svi smo povezani, družimo se,
pomažemo si. Nisam loše živjela niti u Hrvatskoj, ali ovdje sam u
sedam mjeseci postigla više nego doma za pet godina – kaže
gospođa Karlović, navodeći da je najveća predrasuda da u Irskoj
posao mogu naći samo mladi.
Cijelu priču pročitajte
ovdje.