Vijesti / Društvo

UDRUGA NOVI PUT

ŽIVOT U PRENOĆIŠTU 10. listopada obilježava se Svjetski dan beskućnika: 'Znate, nismo mi tako loši iako smo tu gdje jesmo'

ŽIVOT U PRENOĆIŠTU 10. listopada obilježava se Svjetski dan beskućnika: 'Znate, nismo mi tako loši iako smo tu gdje jesmo'
Varaždinski.hr

- Trenutno je u prenoćištu 11 korisnika - 10 mušakaraca i jedna žena, a troškove njihovog boravka snosi lokalna zajednica, dakle Grad Varaždin.

Svake se godine 10. listopada obilježava Svjetski dan beskućnika, a Hrvatska mreža za beskućnike, čiji je član i Udruga 'Novi put' Varaždin, pridružila se obilježavanju tog datuma.

Udruga 'Novi put' Varaždin osnovana je 2010. godine u Varaždinu, a okuplja beskućnike, građane i stručne radnike koji se bave problemima beskućnika. 

U Varaždinu postoji i prenoćište za beskućnike koje djeluje više od 15 godina, a osnovano je nakon Zagreba i Splita kao treće prenoćište na teritoriju Hrvatske.

- Trenutno je u prenoćištu 11 korisnika - 10 mušakaraca i jedna žena, a troškove njihovog boravka snosi lokalna zajednica, dakle Grad Varaždin. Imaju osiguran doručak, ručaju u Caritasu, dok su namirnice za večeru često donacije, a ponekad sami kupe nešto - kazao je uvodno voditelj prenoćišta Nikola Dugandžić, dodavši da je više korisnika zimi.

- Kapacitet je 16 osoba, a ako je jako hladno primamo i više, nikad se nije dogodilo da smo nekoga odbili - kazao je. 

Točan broj beskućnika nepoznat

Buđenje u jutarnjim satima, doručak, zatim odlazak na posao ili pak druženje u udruzi, tako izgleda dan kod njih, prepričao je voditelj.

- Imamo i radionice šivanja, psihosocijalnu zaštitu, a mogu gledati televiziju ili čitati knjige. U dvorištu prenoćišta imamo vrt i plastenike, a postoji i likovna radionica  - dodao je.

Teško je reći točan broj beskućnika u gradu, to nitko ne zna, rekao je Dugandžić koji je zadovoljan stanjem u prihvatilištu.

- U odnosu na druga prenoćišta imamo dobre smještajne uvjete, zajednica ima svoja pravila tako da incidenata gotovo da i nema. Grad nas financira gotovo u potpunosti, jedan je socijalni radnik stalno zaposlen, no postoje i problemi. Najveći si nabavka potrepština za higijenu i donji veš, budući da navedeno ne kupujemo iz sredstava koje donira lokalna samouprava.

Dobru suradnju imaju s Caritasom, Zavodom za zapošljavanje, a jako im pomaže i varaždinski Lions club.

- Zavod javi ako ima otvorenih radnih mjesta na javnim radovima tako da naši korisnici barem neko vrijeme imaju posao. Lions club pomaže donacijama, a imamo i volontere, Naravno, tko god želi volontirati ili uručiti donaciju, uvijek je dobrodošao - kazao je.

Rješenje o tome tko boravi u prenoćištu donosi Centar za socijalnu skrb, većinom su korisnici s područja grada Varaždina.

- Primamo i one iz Varaždinske županije, a po potrebi i drugih dijelova - pojasnio je Dugandžić.

Cilj Udruge 'Novi put' jest 'promicanje, razvoj i unapređenje skrbi i beskućnicima, pružanje stručne i savjetodavne pomoći te unapređenje kvalitete života beskućnika'.

O svojim životnim pričama nerado govore te najčešće žele ostati anonimni.

- Već sam 20 godina u prenoćištu, a uvjeti se s godinama poboljšavaju, na sreću. Razlika u odnosu na prije kao nebo i zemlja. Uvjeti su dobri, ima nas svakakvih, no slažemo se. Imamo dnevni boravak, sobe, kupaonu, prostor za radionice, toplo nam je i nismo gladni - ispričao je jedan od korisnika prenoćišta.

- Znate, nismo mi tako loši iako smo tu gdje jesmo - nadovezao se drugi i počeo pričati o svojem iskustvu boravka u prenoćištu.

- Disciplina i sve je nivou, svaki ima svoju obavezu i dobro smo raspoređeni. Loših iskustava s ljudima nisam imao, čak dolaze do nas i zainteresirani su za naš rad. Baš smo protekle subote u jutarnjim satima imali štand u centru grada na kojem smo izložili naše rukotvorine koje smo radili u sklopu radionice šivanja i dijelili smo letke, a građani su bili zainteresirani te ostavljali donacije - prepričao je, dodavši da 'posla uvijek ima, samo ako je čovjek spreman raditi!'

Radionice šivanja

Nataša Kramarić već godinu i pol zajedno s Ivanom Rihtarićem vodi radionicu šivanja kojoj se korisnici itekako vesele. 

- Sastajemo se jednom tjednom po dva sata, a korisnici redovito dolaze. Cilj je druženje i razgovor te da zajedničkim naporima kreiramo nešto novo. Imamo dosta doniranih tkanina i materijala koje recikliramo pa radimo sve kako bismo našim djelima uljepšali prostor.

Upravo na tim radionicama izradili su dovoljno ukrasnih jastučića koje su protekle subote predstavili građanima u centru grada.

- Neke od njih korisnici su poklonili bližnjima zbog čega su se uistinu divno osjećali jer su to sami napravili. Dio radova izlažemo primjerice za vrijeme Špancirfesta, protekle subote smo izlagali povodom Dana beskućnika, a i ove ćemo godine svoje radove predstaviti za vrijeme Adventa - istaknula je voditeljica radionice.

- Zahvaljujemo svima koji su zainteresirani za naš rad i doniraju nam, ali ujedno pozivam i sve one koji imaju materijal ili šivaću mašinu mogu donirati.

Iako su njihove životne priče različite i teške jedan od korisnika je za Svjetski dan beskućnika poručio sljedeće: 'Želim da svi koji nemamo krov nad glavom dobijemo stan!'

'Ulične svjetiljke' - časopis o beskućništvu

Svakih nekoliko mjeseci u gradu se mogu primjetiti i prodavači Uličnih svjetiljki, prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama, kako stoji na naslovnoj strani.

Časopis je dio Međunarodne mreže uličnih novina (INSP) i izlazi od 2008., više puta godišnje (ovisno o financijskim sredstvima). Nastao je na inicijativu Siniše Pucića, a prvo je izdan u Rijeci u suradnji s Prihvatilištem za beskućnike 'Ruže sv. Franje', da bi se kasnije proširio i na druge hrvatske gradove: Zagreb, Varaždin, Vinkovci, Osijek. 

Ideja časopisa Ulične svjetiljke jest 'osvijestiti javnost da postoje oni koji nemaju vlastiti krov nad glavom, oni kojima je svakodnevica ispunjena strepnjom i neizvjesnošću. Također, na taj način se želi pomoći beskućnicima da nešto zarade, ukoliko nemaju posao'.

- Prodajem već pet godina, a prodaja uistinu varira. Nekad stojim po sat, dva i nitko ne želi kupiti pa odjednom krene. To se ne može znati - kazao je prodavač Jozo Lovrić koji nije korisnik prenoćišta, no časopis prodaje da 'doštuka kućni budžet'.

- U mene je mirovina 1800 kuna, a kad platim stan ostaje mi svega 800 kuna na mjesec za život što je uistinu nedovoljno. Ne pijem, ne pušim, ali treba mi novac da kako tako preživim mjesec. To mi je jedini izvor prihoda - prepričao je stajavši na kiši u centru Varaždina.

- Interesantno je da od mene kupuju većinom oni koji isto kao i ja - nemaju baš. Kad sam, primjerice, kod trgovine rijetko me primijeti čovjek koji ima puna kolica robe. Prije se zaustavi umirovljenik koji ima mala primanja, ali tako je to danas - kazao je zaključno.

17d8f17cda75d195553be97dfb11fd69.jpg?v=2

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!