Vrlo sam zadovoljan i jako mi se sviđa ovdje. Svi se trude oko mene i pomažu mi oko jezika. Učim pomalo hrvatski, kaže Kay-yu.

Šesnaestogodišnji Tajvanac Kai-yu Hsu iz Hualiena s oko 800.000 stanovnika, novi je učenik varaždinske Elektrostrojarske škole. Ove godine došao je na razmjenu učenika preko Rotary kluba, piše 24 sata. 

Upisan je u drugi razred, u program medijskog tehničara. U svojoj zemlji, koja ima oko 24 milijuna stanovnika, Kai-yu je završio smjer koji je vrlo sličan hrvatskom gimnazijskom programu, a ovdje je upisan u obrazovni program koji obuhvaća puno praktičnih radionica, kako bi mladi Tajvanac mogao usvojiti što više praktičkog znanja.

Stigao na razmjenu

U razredu mu se sviđa i bolje mu odgovara naš sistem školovanja, jer u sadašnjem razredu ima samo 25 učenika.

- Na Tajvanu nas je u razredu bilo 50. To je bilo previše učenika, pa smo međusobno pričali. Nastava je počinjala u 7 sati, a završavala u 17 ili 18 sati. Imali bismo i po 9 predmeta tijekom dana. Sat je trajao 50 minuta, a imali smo i jedan sat za ručak u školi - ispričao je Kai-yu.

Ne voli previše ni matematiku, ali obožava sport, posebno odbojku i košarku. Sviđa mu se hrvatski nogomet, ali mu je hrvatski jezik težak za izgovaranje.

- Dobro se uklopio u razred. Jako je ljubazan, pristojan i srdačan. Mnogi su se učenici odmah prijavili da mu pomognu s prijevodom. Prema dokumentima koje smo dobili o njemu, vidljivo je da je dobar učenik iako je kod njih sistem ocjenjivanja više opisnoga karaktera - rekla je Kai-yuova razrednica Romina Dukši, profesorica povijesti i likovne umjetnosti, te dodala da se Kai-yu jako trudi i da je spreman slušati.

Super su ga prihvatili

Drago joj je što ga je razred tako dobro prihvatio. Ravnatelj Igor Kos kaže da je odlično što su dobili učenika na razmjeni iako je to prvi put u njihovoj školi i da su svi učenici i profesori pozitivno reagirali.

- To je i nešto više od škole za život. Malo smo morali individualizirati program za njega.

Nismo ga htjeli ugurati u te naše kalupe. Cilj nam je i da malo nauči hrvatski. Inače su učenici u tim azijskim zemljama više disciplinirani i odgovorniji prema radu, pa nije problem ako ih je i 50 u razredu - kazao je Igor Kos, ravnatelj Elektrostrojarske škole u Varaždinu, koju pohađa više od 1000 učenika.

Viktorija Ratković, kolegica iz Kai-yuova razreda, koja mu pomaže s jezikom, također je oduševljena.

'Hrana vam je super'

- Volim mu pomagati jer uvijek saznam zanimljive stvari za koje još nisam čula. I svi u razredu se vole družiti s njim. Pokušali smo ga naučiti rečenicu ‘riba ribi grize rep’, no nije uspio savladati jer mu je teško - smije se Viktorija.

Kai-yu je došao u Varaždin 31. srpnja te će se na isti datum iduće godine morati vratiti u svoju zemlju. Kad odraste, želi biti poduzetnik kao i njegov otac, a ako bude prilike, svakako bi volio i kasnije posjećivati Hrvatsku jer mu se ovdje jako sviđa.

- Baka je turistički boravila u Hrvatskoj i pričala mi je kako je to predivna zemlja s jako društvenim i dragim ljudima. Želio sam je i ja upoznati - rekao je Kai-yu.

Hrana je super, obožavam hamburgere

Dobro se smjestio i u varaždinskoj obitelji kod koje će živjeti ove godine. Sa zamjenskim 'bratom' uči hrvatski i igraju videoigre, a sa zamjenskom 'mamom' odlazi u šetnje i upoznavanje Varaždina, pa sjednu u kafić na Coca-Colu, koju jako voli.

- Ovdje je hrana super. Obožavam goveđi hamburger, a i zrak je čist - kaže mladi Tajvanac, koji najbolje govori materinskim mandarinskim kineskim jezikom.

Engleskim se služi pomalo i kaže da ga baš ne voli. Kai-yuov otac je poduzetnik, a majka domaćica te se oboje bave humanitarnim radom. Ima i dvije mlađe sestre.

Inače, najbolje rezultate na PISA testiranjima uporno pokazuju baš istočnoazijske zemlje poput Japana, Južne Koreje, Hong-Konga, Singapura. U zapadnom svijetu najuspješnija je Finska, ali i ona posljednjih godina sve češće ostaje u sjeni Singapura.

Prvi u Pisa testiranjima

Neke od zemalja koje najviše ulažu u obrazovanje, poput SAD-a ili Norveške, ne postižu naročite rezultate s obzirom na ulaganja. Iako postoje razlike između obrazovnih sustava zemalja Istočne Azije, ključni faktori uspjeha se poklapaju.

Devet godina školovanja je obavezno i počinje od šeste godine starosti. Može se poistovjetiti s našom osnovnom školom. Oko 99% učenika završava ovu razinu. Nakon toga učenici mogu nastaviti obrazovanje u trogodišnjoj školi, koja se može poistovjetiti s našom srednjom školom.

Njihove srednje škole nisu besplatne niti obavezne, ali ih upisuje oko 95% djece. Mogu biti akademske ili zanatske prirode. Prve pripremaju učenike za studiranje, a druge za zaposlenje odmah poslije završetka škole.

'Hardcore' pristup obrazovanju

Njima je vrlo važno ulaganje u obrazovanje jer se oni vode motom da je obrazovanje iznad svega. Takva im je i kultura, njima je učeni čovjek primarni resurs, rekao je dr. Zoran Stiperski, redoviti profesor na Odsjeku za geografiju zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Posljednji rezultati PISA (Program međunarodne evaluacije znanja i vještina učenika) testiranja, u kojem provjeravaju znanje učenika iz matematike, čitanja i prirodnih nauka iznenadile su rezultatima.

Testiranje je obuhvatilo 65 zemalja i testirano je više od 500.000 đaka kao uzorak za 30 milijuna petnaestogodišnjaka. Najbolji u sva tri područja su bili učenici iz kineske pokrajine Šangaj, a u samom vrhu su i Singapur, Hong Kong, Tajvan, Korea, kineska pokrajina Macau i Japan.

- Države u Aziji, pogotovo zemlje koje nazivaju 'azijski tigrovi', imaju tzv. hardcore pristup obrazovanju. Jako puno vremena provode u školama. Oni sve grane industrije temelje na školovanju i ne prave velike razlike u poslovima. Rijetko se može vidjeti da Nijemac u Njemačkoj čisti i pere ulice, ali u Japanu je to normalno i to se od njih očekuje - objasnio je dr. Stiperski, inače stručnjak za Aziju.

- Prva tri razreda učenike ne testiraju jer smatraju da procjena učeničkih rezultata u tom životnom periodu nije od velike koristi. Fokus je na razvoju karaktera i usađivanju sistema vrijednosti, koji između ostalog podrazumijeva: samokontrolu, ustrajnost, velikodušnost, pravednost, disciplinu. Dobra stvar su i dva modela srednjih škola (jedna obrazuje za fakultet, a druga je strukovna). Učenici se odmah mogu usmjeravati. Važno je da se ne podcjenjuju zanatske škole, njima je to vrlo bitno - rekao je dr. Stiperski te dodao da se cijeni kolektivnost.

Snažan naglasak je na kolektivnosti, tradiciji i poštovanju općeprihvaćenog. Ne ohrabruje se individualnost. Cijeni se trud i rad. Talentima i osobnostima se ne poklanja osobita pažnja. Zbog svega toga postoji ogroman pritisak društva na postizanje visokih akademskih rezultata i zbog toga su prvi po rezultatima u svijetu, zaključio je dr. Stiperski, piše 24 sata.