Nikad nije bio 'veliki šef' koji se šminkao. Bio je prvi među jednakima i uvijek je radio najviše od svih.

Otišao je Vladimir Premuž. Vlado, Vladek, Krtek. Još jedan medijski djelatnik koji je na 'onaj svijet' otišao prerano, čak i prije 60. rođendana. Priključio se nizu svojih kolega i prijatelja koji su otišli 'prije vremena'.

> Preminuo Vladimir Premuž - istaknuti medijski djelatnik i sportski radnik

A medijski posao Vlado je poznavao do najsitnijeg detalja, iz jednostavnog razloga jer je radio na gotovo svim mogućim pozicijama i u medijijima različitog tipa – dnevnim, tjednim, magazinima, lokalnim, nacionalnim, međunarodnim... I to kao novinar, kolumnist, dopisnik, urednik, glavni urednik, izvršni urednik, voditelj marketinga, suvlasnik... Ima toga još. Niz njegovih pozicija bio je stvarno dugačak, kao što je bila velika i njegova velika energija koja mu je sve to donosila.

Od 'selskih utakmica' do Kupa UEFA

Životna energija krasila ga je od mladih dana, kada je angažirano počeo raditi kao mladi sportski novinar, prenašajući tako svoju najveću strast i ljubav – sport i rukomet, vrijedno na papir, kreirajući materijale za povijest.

A u novinarski posao ga je uveo Ivica Vukotić. Od njega, ali i svih drugih starijih, upijao je kao 'spužva', svjedočili su. Bio je i iznimno talentiran, u svijetu sportskih novinara odskakao je svojim poznavanjem sporta, ali i stilom.

S njim je počinjao i fotograf Vladimir Mrak, koji je cijelu karijeru i život ostao povezan s Vladekom.

- Uh, strašno je teško, bili smo jako povezani. Pamtim da nam je prvi zajednički novinarski posao bila Novogodišnja utrka. Za SN reviju. Sjećam se da je bilo jako hladno, a nekad nije bilo Interneta, niste mogli dobiti rezultate na mail, morali ste sve napisati i prepisati, paziti da se ne pogriješi, jer nije bilo popravka – prisjeća se Vladimir Mrak.

Sportske novosti tada su imale i svoje lokalno izdanje Sport u vašem gradu, a nakon te Novogodišnje utrke Vlado i Vlado prošli su brojne terene, 'selske' utakmice. Premužu to nikad nije bilo teško, jer je znao da se i u najmanjim sredinama ljudi trude i koliko im znači da budu viđeni u novinama. Jednako važne bile su mu utakmice Trnja i Zelengaja, kao i europske utakmice Varteksa, nije radio razliku.

Pisao je pitko, tečno, hrabro, a rijetko je zapadao u čestu zamku da 'ego' prevlada temu ili sugovornika o kojem piše.

Novi Varaždinec – njegovo 'čedo'

Imao je talenta i za uređivački posao, znao je sjajno prepoznati priču. Najviše je to došlo do izražaja u Varaždinskim vijestima, gdje je vrlo brzo napredovao, postao urednik sportske rubrike. Bile su to 'zlatne' godine Varaždinskih vijesti, i po prodaji i po prihodima, a za to je Premuž, s Ernestom Fišerom i Antunom Klarićem, bio jedan od najzaslužnijih.

No nije se time zadovoljio, tražio je nove izazove pa je zato pokrenuo novi projekt, stvorio novi tjednik, koji je trebao konkurirati Varaždinskim vijestima. Novi Varaždinec bio je njegovo 'čedo', s partnerima Ivicom Kruhobercem iz Varaždinskih vijesti te vlasnicima VTV-a Marijanom Varovićem i Zlatkom Pocedulićem pokrenuo je Novi Varaždinec.

Bio je to prvi medij u Varaždinskoj županiji koji je pokušao zaista biti neovisan u svojem pisanju. Nije trajao dugo, ali ostao je zabilježen cijeli niz značajnih novinarskih priča, čak i nekih pravih istraživačkih tema, nezabilježenih dotad u varaždinskim medijima.

No nije Vlado bio 'veliki šef' koji se šminkao. Bio je prvi među jednakima, a radio je najviše od svih, ostajao do kasnih večernjih sati uz svoju 'makinjetu'.

Nije izdržalo duže od godine dana, financijski teret bio je prevelik, a novine su kasnije dvaput mijenjale vlasnike, da bi se danas zvale Regionalni tjednik.

Do kraja svoje novinarske karijere zadržao se u krugu Varaždinske televizije, koja se upravo za njegovog mandata počela brendirati kao VTV televizija. A upravo je Premuž jedna od najzaslužnijih što je Varaždinska televizija nadrasla svoj lokalni karakter i postala regionalna televizija. Između ostalog, stekli su i regionalnu koncesiju.

Vrijedan mentor i učitelj

Bio je i vrijedan 'učitelj' mladima, u svojoj karijeri odgojio je odnosno sudjelovao u odgoju desetaka mladih novinara, snimatelja, urednika, grafičara. Svi su od njega mogli naučiti, jer je toliko mnogo znao, a znanje je i nesebično davao.

Tijekom cijele svoje karijere Vlado nije stajao, bio je neumoran, imao brdo ideja, a tek ga je zloćudna bolest posljednjih godina malo usporila.

Čak i tijekom bolesti nije stvari gledao crno. Kad god smo ga usreli, uvijek je ostavljao nadu i razilazio se s osmijehom. Uvijek je bio iskren, pažljivo razgovarao s ljudima, svatko ga je volio sresti.

- Nikad nije gubio nadu, brinuo se za ljude oko sebe. Imao je ogromnu energiju, a bio je i veliki pozitivac. Nas dvojica smo se uvijek sve dogovorili u sekundi. Bili smo i povezani kumstvom. Iako sam ja deset godina stariji, to se nije vidjelo. Volio je moju djecu kao svoju i nedostajat će jako – rekao je Vladimir Mrak.

Bio je i neumoran sportski djelatnik, ponajviše rukometni, a i tu je pokretao stvari, pa je tako njegov projekt RK Banfica, klub koji je pokrenuo. Kasnije je bio aktivan u Varteksu, potom u Varaždinu 47.

Na JUPEA-i dobio nadimak Krtek

Pamti se i rad na JUPEA-i, gdje je i dobio nadimak Krtek, upravo po maskoti ovog natjecanja - krtu. A takvih projekata je bilo još desetak nakon JUPEA-e. Sve ih je Vladek odradio savršeno, perfekcionistički, ali s osjećajem za vođenje i motivaciju ljudi. U pravom trenutku znao je reći pravu riječ, smiriti nekoga, približiti se svakome. Bio je prava očinska figura.

A to je bio tek dio njegovih funkcija. Bili su tu i Lionsi pa stručne udruge i u tom krugu ostavio dubok trag. Iako se nikad nije nametao, svugdje je ostavio trag, na svakog ostavio dojam. Bio je baš 'cool' tip. I zato će nedostajati. A posebice nama koji smo imali prigodu s njim raditi i od njega učiti.

Falel buš, Vladek.

Njegovoj obitelji, rodbini, prijateljima iskrena sućut. Posljednji oproštaj od Vlade Premuža bit će u ponedjeljak (16. rujna) u 14:30 sati na varaždinskom groblju.

Tog će dana prije sprovoda, u 12 sati, u palači Herzer biti održana komemoracija.