'Prilike u Ukrajini nisu nimalo bajne. Plaća je oko 200 eura, a stanarina iznosi 100 eura. Nije lako preživjeti iz mjeseca u mjesec. Znam da mnogi ljudi u Hrvatskoj kukaju, no nisu nikad živjeli u Ukrajini', rekla je Irina.
– Joj, taj gemišt. Miješati vino i vodu, pa to je katastrofa. Kod
nas se pije samo čisto – smije se Irina
Molčanova (30), Ukrajinka koja je prije četiri mjeseca u
barokni grad došla zbog ljubavi. Priču
o Irini i Viktoriji,
koje rade u varaždinskom kafiću Bilikum u Aninoj
ulici, donose 24 sata.
Ona se brzo uklopila u radnu sredinu, vrlo brzo naučila jezik i
svi su gosti njome oduševljeni, a zadovoljan je i vlasnik kafića
Robert Breški.
– Kad sam drugima rekao da ću zaposliti Ukrajinku, svi su me
skeptično gledali, a sad me svi pitaju imam li kakvu djelatnicu
za njih – rekao nam je Breški, kojem je Irina sama ponudila da je
zaposli. U početku je bio malo skeptičan, no Irina se vrlo brzo
snašla u novoj sredini.
– Dobro se uklopila, brzo je svladala jezik i posao. Ona je
odlična radnica jer je dovoljno da joj neku stvar jednom pokažeš
– oštar je Breški.
Nijedna neugodna situacija
Irina je rođena u Kremenčuku, gradu iz Poltavske
oblasti koji ima 225.000 ljudi. Svojeg dečka, Varaždinca,
upoznala je u Odesi, kamo je išao na ljetovanje.
– Otišla sam u Jordan raditi u hotel, a on je
došao za mnom – govori nam kroz smijeh Irina, koja je u Ukrajini
završila fakultet za računovodstvo i jedno vrijeme je radila u
banci.
– Prilike u Ukrajini nisu nimalo bajne. Plaća
vam je oko 200 eura, a stanarina iznosi 100 eura. Nije lako
preživjeti iz mjeseca u mjesec. Znam da mnogi ljudi u Hrvatskoj
kukaju, no nisu nikad živjeli u Ukrajini – rekla je Irina, s
kojom je u Hrvatsku stigla i njezina šestogodišnja kći.
– Moja kći ide u vrtić i već nakon mjesec dana bolje govori
hrvatski od mene – dodala je 30-godišnjakinja, koja ističe da su
ljudi u Hrvatskoj vrlo društveni i da joj nije trebalo mnogo
vremena da se uklopi.
– Nisam imala nijednu neugodnu situaciju u Varaždinu. Lijepo mi
je ovdje. Osobito me fasciniraju čisti zrak, voda i priroda u
Hrvatskoj. Ono što je meni ovdje bilo čudno jest to da svi časte
u kafiću. Toga kod nas nema. Također, ovdje kod vas u Hrvatskoj
ima mnogo dečki, dok je kod nas u Ukrajini više žena – šali se
Irina, kojoj najviše iz Ukrajine nedostaje obitelj.
– Majka radi u Italiji te ona financijski pomaže. Nedostaju mi
otac, baka i prijatelji. Baka ima vrt i uvijek svježe povrće.
Vaša hrana je odlična, no nedostaje mi sushi i najdraže mi jelo,
saljotka, koja se pravi od haringe. U Hrvatskoj su mi odlični
odojak i orada, a jedva čekam da vidim vaše more – kaže Irina.
Na njezinu preporuku u isti varaždinski kafić došla je raditi još
jedna djevojka iz Ukrajine.
Samo je plakala
Riječ je o Viktoriji Pisotskoj (34), također iz
Kremenčuka, koja govori samo ukrajinski.
– Uh, na početku nije bilo lako. Znala sam plakati i govorila si
kamo sam to došla. Ljudi nešto razgovaraju, a ja ih ništa ne
razumijem – rekla je Viktorija, koja je u Ukrajini radila u
kasinu, a završila je ekonomski fakultet.
– U Hrvatskoj me fascinirala vaša priroda, a lijepo je to da se
mnogo ljudi kod vas bavi sportom – ispričala je Viktorija za
24 sata.