U Hrvatskoj živi i više od dvjesto Lešina, više od stotinu Mošnji, 269 Birača, a osamdesetak građana nosi prezime Pop...
Mnogi su se, vjerujemo, našli u situaciji da moraju susprezati
smijeh ili naprezati uši ne vjerujući da su dobro čuli nakon što
se na javnim mjestima izgovore neobična prezimena poput
Mrgud, Kokoš, Guska, Kenjalo, Salata, Tukac… A
u Hrvatskoj takvih je zanimljivih prezimena koja izazivaju
raznovrsne reakcije na tisuće.
– To je tipično za Dinaride i Mediteran. Manje su duhoviti,
primjerice, Germani – kaže dr. sc. Domagoj
Vidović iz Hrvatskog instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, stručnjak za onomastiku, granu lingvistike koja se
bavi proučavanjem osobnih imena, prezimena i nadimaka.
Najčešće je, što i nije neko iznenađenje, u Hrvatskoj prezime
Horvat. Korijeni prije sto godina Među
najučestalijima su potom: Kovačević, Babić, Marić, Jurić, Novak,
Kovačić, Knežević, Vuković, Marković, Matić, Petrović, Tomić,
Pavlović, Kovač, Božić, Grgić, Blažević…
Među najrjeđima mogu se naći vrlo živopisna i slikovita imena
čije korijene valja tražiti stoljećima unatrag. U Hrvatskoj tako,
primjerice, živi po deset osoba koje se prezivaju Vinožganić,
Serbus, Privileggio, Poletan, Krema, Kratki, Guzanović i
Tužilović, imamo 11 sugrađana koji se prezivaju Pržina, Pržulj,
Kokoš, Kenjalo, Guska, Gušterić, Guzobad, 12 u čijim osobnim
iskaznicama piše Skurjeni, Salata, Purger, Nađen, Mulja, Krivac,
Krtica i Čokalj, imamo 13 Tukaca, Guzanića i Gljiva, 22 Zalogaja,
30 Motika, 50 Lopatića i 58 Pijuka, 54 Zornjaka, 55 Papiga i
Pičaka.
Zabilježena su i prezimena Litra, Osoba, Pajca, Guzan…
Nesporazum bi, primjerice, mogla izazvati obavijest ‘Izgubljen je
novčanik s osobnim dokumentima, vlasnik je Nađen’. Da, i Nađen je
prezime. Popisan je i 51 Slobodnjak, isto toliko je i Plemenitih,
62 Sluge, 63 Frke, a na veselje gradonačelnika Milana Bandića,
imamo i 58 Fontana.
Nekima od prebjega koje marljivo skuplja moglo bi se nadjenuti
prezime Pribjegić, Računica ili Nužda, koje nosi tridesetak
stanovnika. Zanimljivo je i prezime Drakula, koje nosi 56
građana, pa Gatara (62), Kajgana (69), Vještica (74).
Velika većina hrvatskih krajeva ima tzv. endemska prezimena,
prezimena svojstvena određenome kraju. Doduše, danas je sve više
nositelja takvih prezimena u većim hrvatskim gradovima.
Kako sam se uglavnom bavio prezimenima u Dalmaciji, meni su
poprilično zanimljiva prezimena nadimačkoga postanja. Među njima
se izdvajaju prezimena uvjetovana različitim duševnim svojstvima
Dalmatinaca koji su voljeli haračiti (Aračić), izigravati
negativce (Baraba, Buterin buter/butor, ‘hrđa’, Huljev i Huljić
hulja, Škifić, tal. schifo, ‘gad’ ili škifož ‘nervozan’, Škoda i
Tauzer (njem. Tauscher ‘varalica’), tući se (Bubalo), pjevati
tužne pjesme (Bugarija), bučiti (Bučić, Bukorović, Deranja,
Glasnović, Kero i Klapan), ljenčariti (Gulan i Trutanić), slaviti
(Festini), šaliti se i smijati (Gadžo i Kesić), povremeno
zakunjati (Čorkalo) te hvatati bolje komade hrane (Ćapin).
Pojedinima higijena nije bila na visini ( Bazdan – koji bazdi,
Bušljeta – pun buha i Budija – pljesniv), a nekima je bila iznad
svega (Mušćet namušćati se ‘namirisati se’).
Neki su bili osobito ćibarli, tj. ponositi (Ćibarić), neki bi
katkad štogod i otuđili (Drpić), a bilo je i hrabrih (Hrabar),
mudrih (Mudronja) i svetih ( Šindija, alb. sind, ‘svet’) te
sklonih promjenama raspoloženja (Mamić i Sumić) – nabraja dr. sc.
Domagoj Vidović.
Neki su se, veli, držali onoga da odijelo ne čini čovjeka
(Odrljin), drugi su se neprestano češljali (Pletikosa), a neke se
kažnjavalo (Penić).
– Nadalje, jedni nisu pazili na unos kalorija (Ždero i Žderić),
dok su se drugi od svega ustezali (Stegić). Bilo je i pohlepnih
(Poklepović), neodlučnih (Poluta), nespretnih (Škrokov, škrokati,
‘krivo učiniti’), ali i iznimno okretnih (Barada i Šoše) i
zvrkastih (Vrkić) te onih koji su rado druge podgovarali (Roca).
Zabilježeni su pažljivi promatrači (Zdrilić i Zrilić), osobe
sklone skakanju (Skokandić), znatiželjnici (Znaor), oni koji su
glasno iskazivali ljutnju (npr. Režan i Režić) te skribomani
(Škrabić i Škrabo), rasipnici (Trošelj), štedljivci (Jasprica,
jaspra, ‘srebrni novac u Osmanskome Carstvu’ i Bolanča bolanča
‘srednjovjekovna hrvatska i mletačka novčana jedinica’) te neki
koji su bili skloni bacanju uroka i kletava (Urukalo i možda
Vetma).
Osim što su bili iznimno živahni (Žitko), Dalmatinci su bili
iznimno blagoglagoljivi te su ‘klokotali’ i ‘romorili’ poput
Brbića i Brbora te Rumora, glasali se poput domaćih životinja kao
Bekavci, naklapali poput Ćapeta, ‘labrali’ poput Labrovića,
vagali svaku riječ poput Pedića, Pedisića i Pedišića, proizvodili
bujice riječi poput Pleština ili verbalno napadali poput Tafra, a
zborili su i na stranim jezicima poput Kelama ( tur. kelam,
’govor, besjeda’) – reda primjere ovaj stručnjak za onomastiku.
Pitamo ga zanima li ljude uopće podrijetlo prezimena koje su
naslijedili od svojih predaka.
– Ljude vrlo često zanima što im prezime znači, ali im se katkad
i ne svidi to što su čuli. Iz prakse bih izdvojio nekoliko
primjera. Primjerice, pelješko prezime Marlais, koje zvuči
francuski, ali je zapravo poteklo od glagola turskoga postanja
smarlaisati ili prodavati robu. U okolici
Jastrebarskoga zabilježeno je prezime Malezija,
koje mi se na prvi pogled činilo nerješivim. Ali sam onda utvrdio
da je nastalo prema predjelu Malesija, koji se odnosi na brdsko
područje oko Skadra. Da Hrvati oduvijek vole i navijaju za
Barcelonu, potvrđuje prezime Katelan, po Kataloncu, potvrđeno u
Boki kotorskoj – napominje dr. sc. Domagoj
Vidović.
Među najrjeđa imena spadaju Tustonjić, Trdak, Bivol, Čorba,
Jaram, Peh, Korov, Rupa, Šuša i Šekutor. Potonje je lik poznat iz
romana ‘U registraturi’, a šekutorima su se nazivale osobe koje
su crkvama za vrijeme mise skupljale milodare vjernika.
U Hrvatskom zagorju znali su ih nazivati i ‘popovskim žandarima’.
Kad smo kod crkve, spomenimo i da osamdesetak građana nosi
prezime Pop. U Hrvatskoj živi i više od dvjesto Lešina, više od
stotinu Mošnji, 269 Birača…
Među još rjeđima prezimenima su Karaturović, Fuk, Trtoman,
Komuškić, Tripić, Paradajzer, Paprika, Majstor, Masnica, Šteta,
Janjac, Tvorić, Prstac…
– Recimo, na Pelješcu je zabilježeno prezime
doseljenoga Talijana Kirieleison, po božićnoj pjesmi – napominje
dr. sc. D. Vidović.
Za utjehu premijeru Andreju Plenkoviću, kojeg je
oporba znala nazivati bruxelleskim ćatom, u Hrvatskoj živi
nekoliko desetaka ljudi koji se prezivaju Ćato (bez pridjeva
bruxelleski).
Ćato ili bilježnik, notar, nekad je bilo cijenjeno zanimanje, da
bi se danas znalo posprdno koristiti kao naziv za nekog tamo
nevažnog birokrata.
Na internetskim forumima godinama se vrte imena i prezimena od
kojih su neka postala nešto poput urbanih legendi – Vesela
Lešina, Kita Šćepanović, Čika Đorđe, Luka Glavica, Jajalo Pile,
Červeni Mercedes, Spas Razbojnikov, Mica Torbica…
Prema popisu stanovništva, u Hrvatskoj živi tridesetak
Tresoglavića, uglavnom na priobalju i otocima. Tu su i Medved,
Golub. Mišić, Mačak, Zec, Vuk, Prepelica, Crnac, Kmet, Batina,
Kvasina, Šmajser, Gibanica… Prdića je najviše u okolici Kaštela
i Splita, Tukaca u Karlovcu, a Mamuta kod Trogira i Splita.