Glazba i pedagogija

PROFESOR GITARE Hrvoje Šenjug: ‘Svatko od učenika je individualac, a najteže je kod djeteta otkriti što ga pokreće’

U 2018. godini svirao je u dva hit-mjuzikla varaždinskog HNK, jednoj predstavi, na balkonima povijesne gradske jezgre, ali i u radu s drugim bendovima s kojima uživa u sviranju različitih žanrova.

Profesor gitare  Hrvoje Šenjug na
Glazbenoj školi u Varaždinu ove je godine bio
nastavno i izvannastavno vrlo zaposlen. Osim što klince uči
umijeću sviranja jednog od najutjecajnijih glazbenih instrumenata
u povijesti, radi i na brojnim projektima.

U 2018. godini svirao je u dva hit-mjuzikla varaždinskog HNK,
jednoj predstavi, na balkonima povijesne gradske jezgre, ali i u
radu s drugim bendovima s kojima uživa u sviranju različitih
žanrova.

Malo o jazzu, ponešto o pedagogiji, više o školi i svemu što
dolazi s njom – počinjemo od prvih gitarističkih akorda.

Počeci sviranja gitare, kaže Šenjug, bili su više plod
roditeljskog usmjerenja, ali iz današnje perspektive, na tome im
je zahvalan.

– Službeno sam počeo svirati gitaru s deset godina u
Glazbenoj školi, a prije toga imao sam gitaru u
rukama jer su tata i stric također svirali. Iako sam upisao
školu, ne mogu reći da sam odmah imao želju za tim, ali mama mi
je objasnila da bi mi kroz par godina moglo biti žao ako ne
probam. Nakon nekoliko satova gitare, shvatio sam da
je bila u pravu (smijeh) – započinje Šenjug svoju priču
koja vodi sve do povratka u Glazbenu školu u ulozi profesora.

Njegova
težnja da ostane u glazbenim vodama nastavlja se kroz srednju
školu, gdje ga usmjeravaju profesori Marko
Žerjav
i Petar Eldan.

– Žerjavu dosta dugujem u glazbeno-pedagoškom smislu, jer me od
malih nogu zainteresirao za različite glazbene stilove, a na tome
sam mu neizmjerno zahvalan. Profesor Eldan, uz to što je vodio
fakultativnu nastavu, vodio je i jazz band u kojem sam svirao s
kolegama iz škole, a taj period ostao mi je u lijepom sjećanju do
danas zbog nastupa izvan Hrvatske – objašnjava Šenjug te nadodaje
da se za vrijeme gimnazijskih dana našlo vremena i za sviranje u
metal bendu.

Prelazak na akademsko obrazovanje značio je podizanje sviranja na
jednu novu razinu. Studirao je u klasi profesora Istvána
Römera
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a sve je
započelo s pristupom klasičnoj glazbi.

– Prvih nekoliko godina bio sam posvećen isključivo klasičnoj
glazbi, a kasnije sam se počeo vraćati jazzu u čemu mi je pomogao
fakultativni jazz modul koji je vodio profesor Saša
Nestorović
. U tih nekoliko godina zaista sam najviše
naučio – kaže profesor gitare.

Kako
je onda došlo do podučavanja?

– Što se tiče pedagoškog usmjerenja, oduvijek sam imao viziju i
ideju kako bih htio podučavati, ponajprije jer mi to osigurava
materijalnu sigurnost, a samim time imao bih više vremena sa
strane svirati nešto što volim, umjesto da radim neke muzičke
kompromise – govori Šenjug i nastavlja:

– Ako bih živio isključivo od sviranja, ne bih uvijek mogao
svirati što želim. To mi je bila primarna misao vodilja da imam
balans u životu između sviranja i podučavanja – navodi Šenjug.

Na Glazbenoj školi u Varaždinu kao profesor gitare radi od 2016.
godine, na kojoj se odmah, nakon diplomiranja, počeo
prilagođavati nastavi, djeci i njihovim potrebama.

– Svaki od njih je individualac, a najteže je kod djeteta otkriti
što ga pokreće. Potrebno je ostvariti prijateljski odnos da
postoji povjerenje s njihove strane, a važno je usaditi redovito
vježbanje, jer na kraju oni to rade zbog toga što to vole i žele,
a ne zato što moraju – objašnjava Šenjug.

Koliko se kod djece prepoznaje talent i želja za sviranjem?

– Teško je generalizirati, no moram reći da je najveća čar raditi
s početnicima jer se uvijek stvaraju zanimljive situacije, gdje
se i meni vrate neke stvari u sjećanje iz vremena kad sam
počinjao svirati. Sve je to ‘povratni mehanizam’, učenici i meni
daju neke nove ideje i smjernice – priznaje Šenjug te se okrećemo
mnogobrojnim sporednim projektima.

Građani
su ga prošle i ove godine mogli vidjeti kako sa saksofonistom
Oliverom Potočnikom izvodi ‘Glazbu s balkona’ u
varaždinskoj povijesnoj jezgri. Također, dosta često ‘uskače’
raznim bendovima kao zamjenski gitarist, za što sam kaže da je
posebno iskustvo zbog učenja različitog repertoara u kratkom
vremenskom roku i manje poznatoj situaciji.

– Drugi projekt u kojem sam stalni gitarist je Dixieland
band Čakovec
. Prije mjesec dana objavljen je album
‘Home’, autorskih skladbi Ladislava Varge i
Ferdinanda Buhanca. Predstavljanje albuma imali
smo na nedavnom 24. izdanju Jazz Faira u Čakovcu – govori Šenjug
te kaže da su mjuzikli nešto novo u čemu ima prilike sudjelovati.

– Mjuzikl je zanimljiv za svirati zato što najčešće obuhvaća
različite glazbene stilove, a to je istovremeno izazov i
zadovoljstvo – kaže Šenjug. 

Prema tome, kazališni hit mjuzikl ‘Glazba srca
mog’,
nastao u koprodukciji Glazbene škole i
Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, došao
je kao naručen.

– Svaka čast školi što je uspjela sve organizirati na vrhunskoj
razini te autorima Ivana Josipu Skenderu,
Marini Pejnović i Marijani
Nola
. Kapa dolje i učenicima koji su uspjeli sve
uvježbati – dodaje Šenjug te vjerno prikazuje kako su sami
učenici bili dobro pripremljeni:

– Kad sam došao na prvu probu, učenici koji glume na sceni već su
imali uvježban svoj dio, jer su se pripremali mjesecima
unaprijed. To je bilo toliko dobro uvježbano da nisam mogao
vjerovati. Kad su se njihova gluma i pjevanje spojili s
glazbom, već mi je onda bilo jasno kako će predstava biti
veliki hit – kaže Šenjug, a mi podsjećamo da je ‘Glazba srca mog’
bila rasprodana na svih pet izvedbi, pet dana zaredom.

Glazbena
škola tako slavi 190 godina, a u mnoštvu događanja sudjelovao je
i Hrvoje Šenjug.

– Obljetnica je dostojno obilježena. Još jedan projekt koji je
fantastično prošao bili su koncerti s nuSynergetic
Orchestra,
jedan u HNK, a drugi na Franjevačkom trgu. To
je još jedna vrsta glazba koju je gušt svirati i slušati te hvala
Marku Prepeliću što je napisao aranžmane i vodio
nas u svemu tome – govori Šenjug i nadodaje da su to
hvalevrijedni projekti za ovako malu sredinu s kojima se svi
možemo ponositi.

Svima je jasno da broj ljudi koji je prisustvovao svim događajima
govori sam za sebe i dodatne hvale su samo potvrda dobrog rada,
ali zanimalo nas je što je s planovima za budućnost.

– Tijekom ove godine vratio sam se pisanju vlastite autorske
glazbe. Na to me ponajviše potaknula predstava ‘5 %
oceana’
, u kojoj sam svirao, a napravljena je u sklopu
promocije zbirke poezije Hane Kunić. Rad na
osmišljavanju koncepta i glazbe na toj predstavi me potaknuo da
pokušam i sam napraviti neki autorski projekt – govori Šenjug te
završava:

– To je bila jedna ugodna i kreativna sredina u kojoj su
sudjelovali meni dragi ljudi i kad jednom uđeš u tu kreativnu
zonu, ne želiš iz nje izaći. Nadam se da će u budućnosti biti još
toga.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije