Profesor udaraljki
STANISLAV MUŠKINJA 'Prošlo je vrijeme gdje ljudi dođu na koncert, sjednu i onda plješću'
Sa Stanislavom Muškinjom porazgovarali smo o tome kako je došlo do bavljenja udaraljkama, kako ga je privukao profesorski rad te nekim prošlim, sadašnjim i budućim projektima.
Stanislav Muškinja, profesor udaraljki na Glazbenoj školi u Varaždinu, specifičan je po svojoj žanrovskoj raznovrsnosti, a godinama se usavršavao i učio od priznatih svjetskih udaraljkaša. Uz brojne suradnje, bendovske i filharmonijske, aktivno održava i solo recitale diljem Hrvatske, stalno teži za profesionalnom nadogradnjom u sferi udaraljki, a u srijedu, 24. listopada, održao je fantastičan solo nastup u Glazbenoj školi povodom 190 godina djelovanja te prestižne odgojno-obrazovne ustanove.
S profesorom Muškinjom porazgovarali smo o tome kako je došlo do bavljenja udaraljkama, kako ga je privukao profesorski rad te nekim prošlim, sadašnjim i budućim projektima.
Sadržaj se nastavlja...
Upravo se čita
-
Bravo, Mateja!
-
Tijelo nesretnog maldića pronađeno je mjesec dana nakon njegovog nestanka...
-
Nekadašnji gradonačelnik Ivan Čehok negoduje zbog rušenja gotovo 300 stabala jabuka i krušaka, grmova bobičastog voća...
Možeš li reći nešto o svojim glazbenim počecima? Kako si došao baš do bavljenja udaraljkama?
Krenuo sam svirati bubnjeve kad sam imao 14 godina i tada sam odlučio da bi bilo dobro da mi to bude životna profesija. Upisao sam Muzičku akademiju i završio klasične udaraljke. Sa seta bubnjeva rad sam proširio na cijeli set udaraljki.
Kako te privukao profesorski rad u Glazbenoj školi? U kojoj fazi života? Kakav je rad s djecom, s profesorom koji je toliko raznovrstan u žanrovima? Koliko učenici koje učiš imaju prethodnog znanja o udaraljkama?
Stalno trebaš neki stalni posao, novce koji dođu svaki mjesec u isti datum, a taj posao to pruža. Ili je škola ili je orkestar, a ovo sve drugo su honorarni poslovi kojih može biti puno, može biti super tijekom sezone, a može se dogoditi da ne bude ništa pola godine. Svirka kao svirka je super, ali teško se osloniti na to kao da je neki stalni prihod. Dobro mi je u školi i čini odmak od koncerata.
Djeca dolaze od početnika, s osam-devet godina. Oni nemaju nikakvo znanje, a što se tiče stava oni ga nemaju razrađenog. Poanta je da se djeca jako mijenjaju i događa se da nekog klinca posve upoznam tek za pet godina. To je jako individualno, takav je i pristup pa se svakom od njih prilagodim i ne bih generalizirao. Svaki od njih drugačije reagira, neki su zaljubljeni u udaraljke od početka pa s vremenom to splasne, a neke situacije su obrnute.
Svestranost – jazz, rock, klasični orkestri, metal – sve te na neki način formiralo. Koliko ti je sve to pomoglo kao udaraljkašu? Je li svaki žanr donio nešto novoga u tvoj stil?
Svaki žanr je utjecao na moj stil, a poanta s udaraljkama je to da je to takav instrument koji je vrlo upotrebljiv u mnogim glazbama. Čak bi rekao i u svim glazbama. S tim da osobno nikad nisam dotaknuo područje etno udaraljki.
U svom obrazovanju i muzičkoj karijeri nisam se uopće dotaknuo
bilo kakvih tradicionalnih udaraljki – bilo da su afričke,
kubanske, irske, ruske, japanske – to je tek cijeli jedan drugi
svijet koji postoji. Ali u današnjoj su muzici udaraljke
svugdje.
Što se tiče dražih žanrova, to mi dolazi s fazama života. I onda
kroz te faze života dođe neki instrument kojeg malo više želim
naučiti. Bilo je faza kada sam učio drumset, sad sam u nekoj fazi
da želim nadograditi znanje na vibrafonu.
Vidio sam da izvodiš i solo recitale diljem Hrvatske – što te privuklo tome i kako je do toga došlo?
Prvenstveno, privukla me zahtjevnost i to me nadogradilo na neki način, kao neki izazov. I jednog dana da recimo radim muziku koja je baš moja i koja se baš meni dopada. Pretežno, to je pomicanje nekih unutarnjih granica. Nema puno tih koncerata, tri do pet godišnje, ali uvijek dobro dođu.
Od koga si najviše učio i naučio o udaraljkama? Ne mislim tu na uzore nego baš na ljude koje si gledao kako sviraju, koji su ti predavali i slično.
Ne mogu izdvojiti baš jednu osobu. Profesor Lešnik na Akademiji me dosta toga naučio. Bio sam na seminarima u Grožnjanu pa sam prije deset godina radio s Jojo Mayerom i on je bio super lik koji me dosta toga naučio. Isto tako, puno slušanja i gledanja muzičara s kojima nisam imao direktan kontakt. Odem na neki koncert i preko toga naučim.
Također, od starijih kolega s kojima sam surađivao i svirao sam puno toga naučio. Razni su tu procesi učenja.
Kako je prošle godine došlo do solo koncerta „Od baroka do rocka“ koje si održao u Zagrebu i Varaždinu?
Do toga je došlo zbog moje želje da ja moram sve odsvirati i sve reći, što zapravo nema smisla, što sam isto kroz to naučio (smijeh). Htio sam napraviti poveznicu kako su udaraljke kompleksan instrument i kako je moj životni put išao od rocka do baroka, a povijest je išla obrnutim smjerom. Htio sam svirati i Bacha što iziskuje puno energije i vremena, a sam rezultat na koncertu u današnje vrijeme nije ono što bih ja htio.
Nije prilagođen publici, što ni ne treba biti, a onda sam instrument marimbu izbacio iz repertoara jer je kompliciran i troši puno vremena. Išao sam na program da bude meni, pod navodnicima, lagan, a da bude i zanimljiv. Ujedno i kompleksan i lagan.
Privlače li te više solo koncerti ili koncerti s bendovima i filharmonijama?
Ne mogu to preferirati. Na solo koncertima si sam na sceni i to još uvijek oblikujem. Nisam još uvijek sto posto zadovoljan s tim kako ide. Pričam s ljudima, tražim savjete, trudim se uvrstiti svoje autorske skladbe pa napraviti neku konceptualnu priču i zvučnu kulisu da bude to pravi događaj.
Prošlo je vrijeme gdje ljudi dođu na koncert, sjednu i onda plješću. To više nikog ne zanima.
Mnogi su Varaždinci oduševljeni posljednjim koncertima NuSynergetica i Glazbene škole, a tvoje solo bubnjarske dionice navode kao jedne od vrhunaca tih nastupa. Kako je došlo do suradnje s NuSynergeticom i imaš li zakazane kakve zanimljive projekte u bližoj budućnosti?
Bubnjarski solo je dio te skladbe, on se nalazi i u originalu pjesme. Što se tiče NuSynergetica, svirao sam prvi koncert u Varteksu pa onda još kasnije u kazalištu i ovaj ispred Županijske palače.
Od projekata za sada nemam ništa konkretno i nema velikih planova. Mogu potvrditi 22. prosinca koncert u Zagrebu sa Seven That Spells, što je već naš tradicionalni koncert. I sviram na Božić s tamburaškim orkestrom iz Međimurja. Kolega Cvrtila napisao je aranžmane u koje je ubacio udaraljke pa ću tamo svirati zajedno s kolegama.
Najnovije
-
Podignut je cenzus i povećan iznos uskrsnica...
-
U Gradu i Varkomu kažu da voćke ipak nisu posjećene, izvađene su i - podijeljene građanima.
-
Zvuci harmonike odjekivali su Malom i Velikom koncertnom dvoranom Glazbene škole u Varaždinu.
-
Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih održava se od 27. svibnja do 1. lipnja.
-
Ponekad može doći do zabune oko toga kako pravilno prati posteljinu, osobito oko temperature koju treba koristiti
Reci što misliš!