Vijesti / Društvo

Profesor udaraljki

STANISLAV MUŠKINJA 'Prošlo je vrijeme gdje ljudi dođu na koncert, sjednu i onda plješću'

STANISLAV MUŠKINJA 'Prošlo je vrijeme gdje ljudi dođu na koncert, sjednu i onda plješću'
Siniša Sović / Foto agencija Sjever

Sa Stanislavom Muškinjom porazgovarali smo o tome kako je došlo do bavljenja udaraljkama, kako ga je privukao profesorski rad te nekim prošlim, sadašnjim i budućim projektima.

Stanislav Muškinja, profesor udaraljki na Glazbenoj školi u Varaždinu, specifičan je po svojoj žanrovskoj raznovrsnosti, a godinama se usavršavao i učio od priznatih svjetskih udaraljkaša. Uz brojne suradnje, bendovske i filharmonijske, aktivno održava i solo recitale diljem Hrvatske, stalno teži za profesionalnom nadogradnjom u sferi udaraljki, a u srijedu, 24. listopada, održao je fantastičan solo nastup u Glazbenoj školi povodom 190 godina djelovanja te prestižne odgojno-obrazovne ustanove.

S profesorom Muškinjom porazgovarali smo o tome kako je došlo do bavljenja udaraljkama, kako ga je privukao profesorski rad te nekim prošlim, sadašnjim i budućim projektima. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Možeš li reći nešto o svojim glazbenim počecima? Kako si došao baš do bavljenja udaraljkama? 

Vezana vijest:

Stanislav Muškinja - koncert u Glazbenoj školi KONCERT U GLAZBENOJ ŠKOLI STANISLAV MUŠKINJA U nekim trenucima kao da su istovremeno svirala tri virtuoza, a ne jedan

Krenuo sam svirati bubnjeve kad sam imao 14 godina i tada sam odlučio da bi bilo dobro da mi to bude životna profesija. Upisao sam Muzičku akademiju i završio klasične udaraljke. Sa seta bubnjeva rad sam proširio na cijeli set udaraljki.

Kako te privukao profesorski rad u Glazbenoj školi? U kojoj fazi života? Kakav je rad s djecom, s profesorom koji je toliko raznovrstan u žanrovima? Koliko učenici koje učiš imaju prethodnog znanja o udaraljkama?

Stalno trebaš neki stalni posao, novce koji dođu svaki mjesec u isti datum, a taj posao to pruža. Ili je škola ili je orkestar, a ovo sve drugo su honorarni poslovi kojih može biti puno, može biti super tijekom sezone, a može se dogoditi da ne bude ništa pola godine. Svirka kao svirka je super, ali teško se osloniti na to kao da je neki stalni prihod. Dobro mi je u školi i čini odmak od koncerata.

Djeca dolaze od početnika, s osam-devet godina. Oni nemaju nikakvo znanje, a što se tiče stava oni ga nemaju razrađenog. Poanta je da se djeca jako mijenjaju i događa se da nekog klinca posve upoznam tek za pet godina. To je jako individualno, takav je i pristup pa se svakom od njih prilagodim i ne bih generalizirao. Svaki od njih drugačije reagira, neki su zaljubljeni u udaraljke od početka pa s vremenom to splasne, a neke situacije su obrnute. 

Svestranost – jazz, rock, klasični orkestri, metal – sve te na neki način formiralo. Koliko ti je sve to pomoglo kao udaraljkašu? Je li svaki žanr donio nešto novoga u tvoj stil? 

Svaki žanr je utjecao na moj stil, a poanta s udaraljkama je to da je to takav instrument koji je vrlo upotrebljiv u mnogim glazbama. Čak bi rekao i u svim glazbama. S tim da osobno nikad nisam dotaknuo područje etno udaraljki.

KONCERT U GLAZBENOJ Udaraljkaš Stanislav Muškinja oduševio publiku Stanislav Muškinja - koncert u Glazbenoj školi

U svom obrazovanju i muzičkoj karijeri nisam se uopće dotaknuo bilo kakvih tradicionalnih udaraljki – bilo da su afričke, kubanske, irske, ruske, japanske – to je tek cijeli jedan drugi svijet koji postoji. Ali u današnjoj su muzici udaraljke svugdje. 
Što se tiče dražih žanrova, to mi dolazi s fazama života. I onda kroz te faze života dođe neki instrument kojeg malo više želim naučiti. Bilo je faza kada sam učio drumset, sad sam u nekoj fazi da želim nadograditi znanje na vibrafonu.

Vidio sam da izvodiš i solo recitale diljem Hrvatske – što te privuklo tome i kako je do toga došlo? 

Prvenstveno, privukla me zahtjevnost i to me nadogradilo na neki način, kao neki izazov. I jednog dana da recimo radim muziku koja je baš moja i koja se baš meni dopada. Pretežno, to je pomicanje nekih unutarnjih granica. Nema puno tih koncerata, tri do pet godišnje, ali uvijek dobro dođu.

Od koga si najviše učio i naučio o udaraljkama? Ne mislim tu na uzore nego baš na ljude koje si gledao kako sviraju, koji su ti predavali i slično. 

Ne mogu izdvojiti baš jednu osobu. Profesor Lešnik na Akademiji me dosta toga naučio. Bio sam na seminarima u Grožnjanu pa sam prije deset godina radio s Jojo Mayerom i on je bio super lik koji me dosta toga naučio. Isto tako, puno slušanja i gledanja muzičara s kojima nisam imao direktan kontakt. Odem na neki koncert i preko toga naučim.

Također, od starijih kolega s kojima sam surađivao i svirao sam puno toga naučio. Razni su tu procesi učenja.

Kako je prošle godine došlo do solo koncerta „Od baroka do rocka“ koje si održao u Zagrebu i Varaždinu?

Do toga je došlo zbog moje želje da ja moram sve odsvirati i sve reći, što zapravo nema smisla,  što sam isto kroz to naučio (smijeh). Htio sam napraviti poveznicu kako su udaraljke kompleksan instrument i kako je moj životni put išao od rocka do baroka, a povijest je išla obrnutim smjerom. Htio sam svirati i Bacha što iziskuje puno energije i vremena, a sam rezultat na koncertu u današnje vrijeme nije ono što bih ja htio.

Nije prilagođen publici, što ni ne treba biti, a onda sam instrument marimbu izbacio iz repertoara jer je kompliciran i troši puno vremena. Išao sam na program da bude meni, pod navodnicima, lagan, a da bude i zanimljiv. Ujedno i kompleksan i lagan.

Privlače li te više solo koncerti ili koncerti s bendovima i filharmonijama?

Ne mogu to preferirati. Na solo koncertima si sam na sceni i to još uvijek oblikujem. Nisam još uvijek sto posto zadovoljan s tim kako ide. Pričam s ljudima, tražim savjete, trudim se uvrstiti svoje autorske skladbe pa napraviti neku konceptualnu priču i zvučnu kulisu da bude to pravi događaj.

Prošlo je vrijeme gdje ljudi dođu na koncert, sjednu i onda plješću. To više nikog ne zanima.

Mnogi su Varaždinci oduševljeni posljednjim koncertima NuSynergetica i Glazbene škole, a tvoje solo bubnjarske dionice navode kao jedne od vrhunaca tih nastupa. Kako je došlo do suradnje s NuSynergeticom i imaš li zakazane kakve zanimljive projekte u bližoj budućnosti?

Bubnjarski solo je dio te skladbe, on se nalazi i u originalu pjesme. Što se tiče NuSynergetica, svirao sam prvi koncert u Varteksu pa onda još kasnije u kazalištu i ovaj ispred Županijske palače.

Od projekata za sada nemam ništa konkretno i nema velikih planova. Mogu potvrditi 22. prosinca koncert u Zagrebu sa Seven That Spells, što je već naš tradicionalni koncert. I sviram na Božić s tamburaškim orkestrom iz Međimurja. Kolega Cvrtila napisao je aranžmane u koje je ubacio udaraljke pa ću tamo svirati zajedno s kolegama. 

 

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video


Vezani članci