Učenik Srednje strukovne škole Varaždin, 18-godišnji Dominik Višnjić iz Zbelave, restaurira narodne nošnje iz svog kraja. Ljubavi prema umjetnosti i šivanju ga naučili baka i djed.
Dominik Višnjić, 18-godišnjak iz Zbelave i
učenik 3. razreda grafičkog smjera Srednje strukovne škole
Varaždin, već od malena je počeo pokazivati svoju umjetničku i
stvaralačku crtu, piše
24 sata.
Danas u svojoj zbirci ima brojna umjetnička ostvarenja iz
područja grafike, a riječ je uglavnom o starim tehnikama poput
bakropisa, suhe igle, linoreza i sitotiska koje radi u sklopu
nastave, ali i crtanja, slikanja i modeliranja. Kod kuće se bavi
rekonstrukcijom narodnih nošnji.
Intervju s njim napravila je novinarka
24 sata Danica Plantak.
Rekonstruirao oko 15 nošnji
– Na temelju originala iz Gradskog muzeja grada
Varaždina i Etnološkog muzeja u
Zagrebu izrađujem replike tih nošnji iz mojeg kraja, Zbelave i
Kučana. Najprije pretražujem u muzejima uvid u njihovu građu,
napravim fotografiju nošnje i onda tražim materijal te krenem u
izradu. Prilično je teško danas nabaviti potreban materijal,
posebice starinsku svilu, atlas i češke trake jer ih danas više
nema, pa sve ručno izvezujem na tkanini a to su nekoć davno
radili strojevi. Moja baka Nadica koja je krojačica i oduvijek se
bavila šivanjem, izvadi glavni kroj, sašije ga, a onda ja ručno
izrađujem glavne detalje iglom i koncem. Konac mora biti što
čvršći i što sličniji starinskom kakav se koristio prije 100 i
više godina. Umjetni konac ne valja – kaže marljivi Dominik koji
je do sada rekonstruirao oko 15 nošnji koje nosi Udruga za
očuvanje tradicijske kulturne baštine Hajdina iz njegova kraja.
Nošnje su bijele boje a detalji na prsluku i oglavlju su
različitih boja. Vezenju i heklanju koje mu je potrebno za to ga
je također naučila baka.
– Oglavlje se sastoji od poculice i peče. Čipku na peči sam morao
vesti po tilu. Te detalje sam puno istraživao po starim
časopisima, raznim spisima i muzejima. Poculica se stavlja na
glavu, a peča je svečani rubac koji ide preko poculice. Peča se
nosila u rijetkim slučajevima, uglavnom na sahranama i
vjenčanjima – kaže Dominik koji je ljubav prema umjetnosti i
šivanju naslijedio od bake i djede ali i od pradjede Fridriha
koji je bio glavni u tom umijeću u njihovu kraju te je tkao i
šivao vjenčanice i uniforme.
Svi su ga nagovarali na modni dizajn
Uvijek ga je, ističe, fasciniralo to kako su nekada neuki ljudi
uspjeli uskladiti boje i motive. Svi su ga, nagovarali da upiše
modni dizajn, ali to čime se on želio baviti nije modni dizajn,
već je sličnije grafici, pa je zadovoljan smjerom koji je
odabrao. Grafike izrađuje u školi jer su za njih potrebni alati,
boje i strojevi.
– U školi nam zadaju neku temu i onda je mi izrađujemo u nekoj
tehnici. Moj zadnji rad koji sam napravio u školi bio je na temu
‘karte’. Odlučio sam raditi tarot karte na kojima sam prikazao
dobre i zle kukce na 3 bakropisa te ih obojao. Činilo mi se to
likovno zanimljivijim jer ima puno boja i detalja. Prva karta je
prikazivala dobre kukce, mrava, bubamaru i pčelu i ta karta je
predstavljala život. Druga karta je predstavljala transformaciju
i na njoj sam prikazao leptira i vilinog konjica, a na trećoj
karti zle kukce koji predstavljaju smrt, crva, osu i mušicu –
kaže Dominik koji je sa svime započeo još u osnovnoj školi, a
ozbiljnije se počeo baviti umjetnošću kad je krenuo u srednju
školu.
Osim spomenutog, Dominik jako voli i crtati, te je pomogao djedu
u izradi velikih jaslica. Oslikao je grad iznad jaslica te mini
selo koje je inspirirano obrtništvom i zadružnim životom u
njegovu kraju.
Jaslice doživljava kao i nošnju i nešto što je vrijedno očuvati
kao dio ‘pučke umjetnosti’. Svoje radove za sada ne prodaje jer
misli da ih treba usavršiti, no za sad bi i cijene bile mnogo
niže od uloženog truda, materijala i rada.
Hvali ga i profesorica
Smatra da je nemoguće nešto takvo prodati po realnoj cijeni jer
neki ljudi to ne cijene, a prosječni Hrvati si ne mogu tako nešto
priuštiti. Dominik planira po završetku srednje škole upisati
Akademiju likovnih umjetnosti i to nastavnički smjer.
– Taj smjer objedinjuje sve vrste likovnih umjetnosti i mogao bih
se baviti svime time čime se i sada bavim – kaže Dominik.
Profesorica Ivana Stepan Kauzlović, magistra
likovne pedagogije koja predaje Dominku, ima samo riječi hvale za
njega.
– Dominik je jedan od najboljih učenika. Vrlo je svestran, dobro
se u svemu snalazi. Voli istraživati i isprobavati grafičke
tehnike i stalno nešto eksperimentira i onda je uvijek korak
ispred. Sudjeluje u Centru izvrsnosti za modni grafički dizajn –
kaže profesorica Stepan Kauzlović.