Nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo dogodila se 18. studenog 2014. Prema riječim M.B., maloljetnik je vozio bicikl suprotnim, lijevim trakom ceste i još je ktome vozio na upravljaču bicikla i drugu osobu što je dovelo do nesreće.

Općinski sud u Varaždinu jučer je javno objavio nepravomoćnu presudu, donijetu krajem siječnja, kojom se S.T. i L.T. iz Trnovca Bartolovečkog nalaže da oštećenoj M.B. iz Varaždina isplate naknadu za štetu koja je na automobilu nastala nakon prometne nesreće koju je u Trnovcu skrivio njihov maloljetni sin.

Nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo dogodila se 18. studenog 2014. Prema riječim M.B., maloljetnik je vozio bicikl suprotnim, lijevim trakom ceste i još je ktome vozio na upravljaču bicikla i drugu osobu što je dovelo do nesreće.

Optuženi, roditelji maloljetnika, pred sudom nisu nijekali da se nesreća dogodila, no usprotivili su se visini novčanog potraživanja M.B., kao i tvrdnji da je za nesreću kriv izričito njihov sin.

Pred sudom su u više svjedočenja iznesena viđenja nesreće iz pozicije vozačice M.B. i maloljetnika koji je sudjelovao u nesreći, kao i njegovih prijatelja koji su se također u vrijeme nesreće nalazili na spornom dijelu ceste.

Prometni vještak analizirao je situaciju te je donio zaključak prema kojem je za nesreću odgovoran maloljetnik, no svojim je postupcima, kako je istaknuo vještak, nesreći pridonijela i vozačica.

Nesreća se dogodila u desnom zavoju, gledano iz smjera vozačice, a iz suprotnog smjera dolazila su joj tri biciklista. Oni su vozili jedan pokraj drugog, a ona ih je spazila na udaljenosti od 80 metara. Prvo je trubila, a potom je, na udaljenosti od 50 metara, počela kočiti. Dva biciklista skrenula su u svoju desnu stranu, dok je maloljetnik, čiji su roditelji optuženi u ovom slučaju, skrenuo lijevo i na taj način stvorio situaciju u kojoj je M.B. bilo otežano donošenje ispravne odluke te je nakraju rezultiralo sudarom automobila i bicikla. Vještak je zaključio kako je maloljetnik nesreći pridonio 80 posto, dok je 20 posto odgovornost vozačice koja na 80 metara nije počela kočiti.

Svjedočnje maloljetnika nije se poklapalo s takvim viđenjem stvari, no nakon što je vještak rekonstruirao situaciju prema njihovim riječima, ispostavilo se da je ona neodrživa te je sud prihvatio rješenje prometnog vještaka.

Stranke u sporu nisu se složile niti o visini novčanog potraživanja za štetu nastalu na automobilu. M.B. tražila je 20.126,58 kuna, koliko je i platila popravak automobila. Vještak je procijenio kako je zahtjev M.B. opravdan i nije se složio s optuženima kako neke dijelove automobila nije bilo potrebno mijenjati, a kako su također mogli biti korišteni zamjenski dijelovi, koji su jeftiniji.

Sud je prihvatio zaključak vještaka te je donio presudu kojom S.T. i L.T. moraju M.B. platiti 16.101,26 kuna, 20 posto iznosa manje od utrošenog za popravak jer je u tom dijelu pridonijela nesreći, te još 8.834,92 kuna za troškove parničnog postupka.

Stranke u sporu mogu se žalit u roku od 15 dana.