Autoindustriju opslužuje vojska dobavljača dijelova, a usluge onih najvećih i najboljih koristi šaroliko društvo. Ponekad proizvođači uzmu ponuđeno, no često i naručuju komponente po vlastitim specifikacijama, tako da njihova uloga nipošto nije tek sporedna

Čak i vi, dragi čitatelji za koje možemo pretpostaviti da ste zaljubljenici u automobile i da o njima znate ponešto više od prosjeka, uglavnom niste svjesni koliko raznih specijaliziranih proizvođača stoji iza svakog modela koji postoji na tržištu. Prosječan automobil sastoji se od oko 30.000 dijelova, barem kad se zasebno gleda svaki vijak. A samo manji dio njih proizvodi se 'unutar kuće', koliko god proizvođač automobila bio velik i zvao se Volkswagen, Toyota, PSA…

Zapravo, što je proizvođač veći čini se da on ima veću mrežu dobavljača. Prava petljancija već tako nastaje kad se pokuša razmrsiti klupko dobavljača za samo jedan automobil. Ne samo da ih je znatan broj, već se oni često i mijenjaju ovisno o proizvodnoj seriji. Primjerice, Volkswagen Golf. Sustav hlađenja motora isporučuje Magna, dvomaseni zamašnjak LuK, uljne filtre i klipne prstene Mahle, turbopunjač Honeywell, brtve za motor Elringklinger... A to su samo dijelovi vezani uz motor, i to ne svi. Nastavimo li dalje prije ili kasnije doći ćemo do dijelova koje potpisuju Bosch, Continental, ZF, NSK, BorgWarner... 

Sadržaj se nastavlja...

Ono što je zanimljivo u cijeloj priči jest da će se slična imena, u većem ili manjem obimu, spominjati i kad se krenu nabrajati dobavljači za Mercedes, Ford, BMW... I tu dolazimo do ključa naše priče – kad se zagrebe ispod lima postaje jasno da su proizvođači automobila samo nominalno 'ljuti suparnici', dok najveći broj koristi komponente i usluge istih dobavljača, odnosno specijaliziranih tvrtki za proizvodnju određene vrste komponenti, piše portal jutarnji.hr/autoklub.

Zato, oslobodite se iluzija - ako nešto nosi oznaku nekog branda i nudi neke značajke koje očekujete od tog branda i povezujete ga s njim, moguće je da potječe od istog dobavljača koji proizvodi komponente za neku sasvim drugu marku uz koju vežete neke potpuno drugačije asocijacije. Tu iznimka nije niti Rolls-Royce, koliko god slušali priče kako je na njemu svaki dio rukom izrađen u Goodwoodu. Za početak, motori.

Poznata je priča da proizvođači dijele motore i to iz sasvim prizemnog razloga - razvoj posve novog motora, odnosno, ispravnije rečeno - obitelji motora dug je i kompliciran posao iza kojeg mora stajati jasna poslovna računica. Samo u razvoj i početak proizvodnje treba uložiti više od 500 milijuna eura… Ili 3,7 milijardi kuna. Zato mnogi proizvođači radije posežu za nečim što već postoji na tuđim policama, nego da uprežu vlastite resurse. Najveći koncerni, poput Volkswagena, Toyote ili General Motorsa, uglavnom razvijaju vlastite, manje ili veće obitelji motora, no ponekad se u tom razvoju udružuju s drugim koncernima, razmjenjujući tehnička rješenja i produbljujući suradnju na nekim drugim poljima. Poput primjerice, razvoja gospodarskih vozila.

Renaultov 1.5 dCi recimo, tako je moguće naći i u Nissanu i Daciji, ali i u Infinitiju i Mercedesu. No, do pravog 'kuršlusa' dolazi kad se pogleda tko sve isporučuje dijelove za motore koje zovemo Renaultovim, Mercedesovim, Fordovim… Kada bismo bili pomalo zlobni, mogli bismo stvari postaviti i ovako: ako motor uopće potječe od samog proizvođača automobila, moguće je da ovaj proizvodi tek blok i glavu. U stvarnosti i u prosjeku ipak malo više od toga, no brojne komponente dolaze od specijalista.

Na primjer, sustavi ubrizgavanja i upravljanja radom motora: kod većine, bilo benzinaca ili dizelaša, naći ćete komponente Boscha, Siemensa ili Densa, da spomenemo samo neke. Svjećice kod benzinaca i grijači kod dizelaša također su proizvodi specijaliziranih dobavljača. Zatim, tu su turbopunjači, danas prisutni praktički u svakom motoru. I tu dominira nekoliko specijalista, pa mreža dobavljača nije toliko dugačka, ali je svejedno zamršena.

Garrett, primjerice, radi turbopunjač za Hyundai Tucson 1.6 CRDi, ali već onaj za 2.0 CRDi potpisuje BorgWarner koji turbopunjač radi i za, primjerice DS3 1.6 THP i Bentley Continental GT te BMW X6 35d. Ali se zato u 330d, ali i u nizu drugih bavarskih modela nalazi Garrettov turbopunjač. Zanimljivo je i da IHI pruža turbo injekciju čitavom nizu Toyota (Corolla, Avensis…), koliko god Toyota uz Mitsubishi bila jedan od rijetkih proizvođača automobila koji samostalno izrađuje i turbopunjače.

Ponekad, a posebno ako je riječ o nekim iznimno potentnim verzijama, usluge 'specijalaca' ne koriste se samo za periferiju motora, već i za klipove, klipnjače, bregasta vratila... Jedan od proizvođača koji se najčešće spominje u tom kontekstu je njemački Mahle, koji blisko surađuje s koncernom Volkswagenom, ali i s Fordom, Renaultom, Volvom… Koliko je mreža razgranata pokazuje što Mahle, za koji većina ljudi izvan autoindustrije nije ni čula, zapošljava 78.000 ljudi i vrijedi 12,8 milijardi eura.

Ništa manje zamršeno nije niti kad je riječ o dobavljačima mjenjača. Malo tko tako nije čuo za njemačku tvrtku ZF, jednog od najvećih proizvođača mjenjača, ali i ostalih mehaničkih komponenti (npr. upravljački mehanizmi, diferencijali...) za automobilsku industriju. No, nisu jedini - tu je i dobro poznati Getrag, a dalekoistočni proizvođači (premda ne samo oni) često koriste komponente marke Aisin. Naravno, ima i onih koji sami izrađuju vlastite mjenjače (Mercedes, Hyundai, Mazda...), a ponekad se ljuti suparnici udruže, pa zajednički konstruiraju i izrađuju mjenjače za široku gamu vlastitih proizvoda, kao što su to učinili američki GM i Ford sa 10-stupanjskim automatikom.

Kako jedan te isti mjenjač završi na velikom broju raznovrsnih adresa lijepo svjedoči Aisinov mjenjač oznake AW F8FXX, prvi 8-stupanjski automatik razvijen za uporabu s poprečno ugrađenim motorima čija je proizvodnja počela 2013. Relativno malih dimenzija, ugrađuje se u niz modela različitih proizvođača – od prestižnih BMW X1 i X2, do Mini Clubmana i Countrymana, smješten je i u posljednju generaciju Opel Insignije, ali i u luksuzni Volvo XC90, dok najmanje čudi i njegovo pojavljivanje u Lexusu RX i novoj Toyoti RAV4. Aisan je, naime, u većinskom vlasništvu Toyote, koja drži 51,9 posto dionica tog danas najvećeg svjetskog proizvođača automatika na svijetu.

Zanimljivo je primijetiti da i automatici dugo traju, baš poput motora koji se uz usputne dorade ugrađuju i preko 15 godina prije nego stigne nasljednik. Pokazuje to i primjer drugog Aisinovog mjenjača oznake AWTF-80 SC. Prvi put je taj 6-stupanjski automatik ugrađen još 2003. u Saab 9-3, 2005. se počeo ugrađivati u Alfa Romeo 159 i Breru, 2007. završio je u Ford Mondeu s dizelašem 2.0 TDCi, 2011. je smješten u Range Rover Evoque, a i dan-danas se može naći Suzukijevoj Vitari, Balenu i Swiftu.

Dobrog konja tako se ne mijenja, iako treba reći da se danas nudi već treća generacija spomenutog mjenjača pa su ovi današnji s prethodnicima uglavnom vezani tek tvorničkom oznakom… Slična, pa možda još i zamršenija priča je s dobavljačima kočnicama, dijelovima podvozja, plastike. 

Treba sve to i uskladiti

Tko je spretniji u usklađivanju brda sklopova i komponenti i orijentira se na kvalitetnije dobavljače imat će na koncu bolji proizvod.

Je li to Apple? Ne, Bosch…

Nije čudno što naprednu elektroniku koje ima sve više u autima isporučuju vanjski dobavljači poput Boscha, Continentala, Densa...

Dobavljači automatskih mjenjača poput Aisina isporučuju proizvode šarenom društvu proizvođača auta, od Suzukija do Range Rovera. Mazda među rijetkima sama radi mjenjače…

Bosch već godinama predvodi listu najvećih dobavljača dijelova. Koliko su veliki najbolje pokazuju sljedeće brojke – zapošljavaju 400.500 ljudi i lani su prodali dijelova za 78,1 milijardi eura.

Tko bi se snašao...

Koliko je mreža dobavljača zamršena lijepo svjedoči slučaj s turbopunjačima. Hyundai Tucson 1.6 CRDi ima Garrettov, a već 2.0 CRDi onaj BorgWarnera.

Slučaj takata

Kad veliki dobavljač zakaže dolazi do lančane reakcije i ispaštaju mnogi. Svjedoči tome slučaj Takate, zbog čijih su problematičnih zračnih jastuka automobile masovno opozivali Toyota, Honda, Mazda, Ford, Nissan, Audi, VW, BMW…

Motori

Razvoj nove generacije motora je iznimno skup i stoga ne čudi što se jedni te isti ugrađuju i preko 15 godina. No, nije jeftina niti sama proizvodnja, jer samo dijelovi za svaki pojedini motor stoje oko 350 eura. I to ide u džepove dobavljača…

Kočnice, amortizeri... Vanjski dobavljači sveprisutni i u podvozju

Tvrtke koje proizvode lamele spojki izrađuju i kočne obloge, što je i logično, s obzirom na sličnost fizikalnog procesa (trenje) i iskustvo vezano s time. Malo tko, primjerice, nije čuo za marku Brembo, specijaliziranu za kočnice. Još jedna važna komponenta ovjesa u pravilu potječe od dobavljača – Koni, Boge, Monroe, Bilstein..., tek su neki od brojnih proizvođača amortizera.

Značajke amortizera u velikoj mjeri utječu na dinamička svojstva, pa su tako za hvaljeno držanje u zavojima Ford Focusa dijelom zaslužni i amortizeri koje isporučuje Bilstein, a njih je moguće naći i u primjerice, Mazdi CX-5 i Audiju Q5. Monroe, pak, isporučuje amortizere za Fiat 500 i Hondu Jazz, ali i za dostavni Citroen Berlingo. Koni se može naći u BMW X3 i X4…

Razni proizvođači od istog dobavljača često naručuju opruge i stabilizatore, no valja istaknuti da u pravilu proizvođač auta određuje značajke, a dobavljač ih isporučuje prema traženim specifikacijama. Ista je stvar s alu naplacima, koji dolaze s nazivom proizvođača samo kad se želi iskoristiti njihov renome (BBS, O.Z., Momo...).

Stakla, plastika, guma… Tipični poslovi za specijaliste

Auti imaju prozore od specijalnog sekurit lameliranog stakla, koje izrađuju tvrtke specijalizirane za staklo, među ostalim i jedna domaća iz Lipika, koja opskrbljuje ugledno automobilsko društvo. Stakla iz Hrvatske tako se nalaze i na automobilima Bentley, Lamborghini, Rolls-Royce…

Ništa čudno, jer je staklo kao materijal možda i najdalje od same biti automobila, kao jednog prije svega mehaničkog sklopa kod kojeg po logici stvari prevladavaju metali. Zato je i logično da potječe od specijalista, a slično bi se moglo reći i za plastične komponente. Već smo spomenuli dijelove na periferiji motora, no plastični su danas praktički svi branici, često integrirani s maskom hladnjaka, a ponekad i neki drugi dijelovi karoserije. I tu imamo jakog domaćeg dobavljača – AD Plastik, koji dijelovima uglavnom opslužuje Renault, ali i Ford, PSA…

Elektrika, elektronika… Logično je da radare, čipove i dobar zvuk isporučuju specijalisti

Broj električnih i elektroničkih komponenti u vozilu raste svakoga dana pa ne čudi da se i tu koriste specijalisti. Top 5 proizvođača elektronike čine Bosch, ZF, Continental, Magna i Denso i pronaći auto koji nema baš ništa iz njihovog asortimana je pravo umijeće. Tim više jer je u autu uz brdo različitih prekidača, svjetlosnih i zvučnih indikatora te priključaka povezanih kilometrima raznih kablova sve više čipova, procesora, radara i kamera…

A u svom autu želite i dobar zvuk, zar ne? Vjerojatno već standardni zvučnici i pojačalo potječu od nekog poznatog proizvođača audio opreme, no ako želite dodati malo ekskluzivnosti ugrađeno ozvučenje će ponosno isticati logo Bose, Harman & Kardon, Bang & Olufsen ili Dynaudio.