Zanemarivanje propisanih servisnih intervala i intervala zamjene može dovesti do financijski izuzetno zahtjevnih posljedica

Redovito održavanje automobila ključ je njegove dugovječnosti i dobre forme. Da to nisu samo prazne priče dobro znaju svi vozači čija vozila imaju desetak i više godina starosti te su dosad odvezli stotine tisuća kilometara. Takvih je u Hrvatskoj, kao što dobro znamo, iz godine u godinu sve više te nam je i prosječna starost voznog parka sve veća, piše portal revijahak.hr.

No voziti se mora, pa je dobro ponoviti da neki od dijelova automobila zahtijevaju posebnu pažnju jer zanemarivanje propisanih servisnih intervala i intervala zamjene može dovesti do financijski izuzetno zahtjevnih posljedica. Tolikih da cijena popravka bez problema nadmaši vrijednost čitavog automobila, kao što su, nažalost, neki vozači, imali prilike iskusiti na vlastitom novčaniku.

Sadržaj se nastavlja...

Bez obzira, dakle, vozili takav rabljeni automobil ili ga se možda upravo spremate nabaviti, računajte da s nekim dijelovima nema šale 

Zupčasti remen

Prvi i najbolji primjer dijela koji ne trpi nemar svakako je zupčasti remen. Premda sam po sebi ne košta mnogo, trošak sanacije problema koji se dogode ako on pukne pamtit ćete čitav život. Remeni se, naime, s korištenjem troše i ako se ne zamijene u propisanim intervalima – što je obično negdje između 60.000 i 120.000 km, ovisno o modelu i proizvođaču – prije ili poslije doći će do njegova pucanja. U tom slučaju klipovi će udariti u ventile, uništit će se klipnjače i ležajevi, a može stradati i radilica.

Dakle, sva je vjerojatnost da će nastupiti totalna šteta. Čak i kad je reparatura moguća i ne zahtijeva zamjenu glave motora, nego samo skidanje i brušenje te zamjenu ventila- treba računati s troškom od barem desetak tisuća kuna. Svi ostali scenariji znatno su skuplji te se popravak ne isplati- nego je i jednostavnije i jeftinije promijeniti čitav motor. Zato se remen treba mijenjati kad to propisuje proizvođač, uključujući i natezače, ležajeve te pumpu za vodu.

Automatski menjači

Kupci rabljenih automobila nerijetko vole zaobići primjerke s automatskim mjenjačima, što i ne čudi kad se pogledaju njihove cijene. One se razlikuju ovisno o tipu – klasični automatik, robotizirani, s dvije spojke, CVT – kao i o konkretnome modelu, no zajedničko im je da baš nikad nisu male.

Zamjena u ovlaštenom servisu u pravilu se broji u desecima tisuća kuna, a ni cijene repariranih mjenjača, premda osjetno povoljnije, i dalje nisu male. Popravak je, doduše, u većini slučajeva ipak moguć, ali i tada treba računati s troškom od barem nekoliko tisuća kuna. Stoga je za miran san bitno da vlasnik automobila s automatskim mjenjačem vodi računa o njegovu održavanju.

Suprotno dosta čestim zabludama da ulje u automatskom mjenjaču ne treba mijenjati, zamjena je obavezna, i to se obavlja u točno propisanim intervalima koji mogu iznositi 60.000, 80.000, 120.000 kilometara… U ulju se, naime, s vremenom nakupljaju sitne metalne strugotine nastale stalnom eksploatacijom i zato ga treba mijenjati prije nego što one uzrokuju zapinjanje i veće kvarove. Zajedno s uljem dobro je promijeniti i filtar, što može stajati i po 1000 kuna te nije mali trošak, ali je svakako podnošljiviji od gore navedenih. 

Dvomaseni zamašnjak

Još jedan od dijelova na koji se često zaboravlja sve dok se ne dođe do problema s njim je i dvomaseni zamašnjak. Njegova je uloga, pojednostavljeno rečeno, umanjivanje vibracija koje se s motora prenose na mjenjač. U pravilu bi trebao izdržati po 100.000 i više kilometara, no nerijetko to i nije slučaj, pa se događa da ga treba zamijeniti istodobno kad treba mijenjati i spojku.

Simptomi problema su specifično lupanje i trešnja na otpuštanju spojke i kretanju, i ako je riječ stvarno o zamašnjaku, što će se potvrditi u servisu, trebat će ga mijenjati. Zajedno sa spojkom cijena može premašiti desetak tisuća kuna. Stručnjaci ističu kako probleme sa zamašnjakom može uzrokovati više faktora, uključujući i loše gorivo te pretjerano agresivnu vožnju, odnosno sve što može uzrokovati neujednačene vibracije.

Kao moguću alternativu, pogotovo za starije primjerke vozila, neki preporučaju ugradnju fiksnog, odnosno jednomasenog zamašnjaka jer je ona znatno jeftinija, no ova metoda ima protivnika koliko i poklonika jer s njom motor slabije reagira na gas, a mjenjač je podložniji oštećenjima zbog izraženijih vibracija. Ima li vaše vozilo dvomaseni zamašnjak, probajte voziti pažljivije, a kupujete li takvo rabljeno, raspitajte se je li mijenjan i kad, zajedno sa spojkom. I dijagnostički pregled u servisu je teoretski moguć, ali je skup i kompliciran.

Diferencijal

Karakteristično zujanje pod kotačima kod kojega nije lako odrediti s koje strane dolazi može značiti kvar na diferencijalu, a to nikako ne treba ignorirati jer može prouzrokovati teže i skuplje probleme, poput, primjerice, loma ležajeva. Slično kao i s nekim drugim dijelovima automobila, može se spriječiti redovitim održavanjem, koje se u ovom slučaju svodi na odgovarajuću zamjenu ulja u diferencijalu, što se ovisno o modelu treba obavljati svakih 50-ak do 100 tisuća kilometara. U tom se slučaju radi o vrlo malom trošku, od nekakvih stotinjak kuna, za razliku od troška koji slijedi u slučaju kvara.

Za popravak kod specijaliziranih majstora – dakako u slučaju da se vozač odluči na to odmah po pojavi prvih simptoma – koji uključuje zamjenu ležajeva semeringa i novog ulja treba izbrojiti od oko 1000 kuna naviše. Nastavak vožnje i uz spomenute simptome nije nimalo pametan potez jer može uzrokovati kvar nakon kakvog je nužna zamjena cijelog diferencijala. A cijena nabavke novog u tom slučaju broji se u tisućama, odnosno desecima tisuća kuna.   

Dizelska pumpa

Curenje dizelske pumpe jedan je od najčešćih problema koji pogađaju ovaj sklop i premda neki od njih bez problema odrađuju 100 i više tisuća kilometara, često se zna dogoditi da neki zahtijevaju zamjenu, odnosno reparaturu već na dvostruko manjoj kilometraži. Na rok trajanja pumpe zna utjecati gorivo, a u slučaju pregaranja elektroničkog sklopa krivac  može biti i naprezanje klipa unutar kućišta pumpe. Pri popravku je zato važno detektirati stvaran problem i riješiti ga na izvoru, a ne se ograničiti samo na elektronički sklop.

Ovisno o modelima i godištu vozila (razlikuju se novije pumpe s elektronikom i starije s gas sajlom) cijene popravaka mogu varirati od 1000 kuna na više, što je u pravilu nekoliko puta jeftinije od nabavke nove pumpe. Inače, čak i da problema nema, servis visokotlačne pumpe sa zamjenom svih potrošnih dijelova te kalibriranjem i podešavanjem preporučuje se napraviti nakon što vozilo napravi do 120.000 kilometara.