Sud je stava da je okrivljenik upravljao vozilom pa je parkiravši vozilo, izašao iz njega, što znači da je neposredno prije nego što su ga policijski službenici podvrgnuli postupku ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu upravljao vozilom
Obala spasa! Posve ste sigurno čuli za tu frazu. Moguće da je i
zorno vizualizirate i pred očima vam se ukazuje prizor vašeg
iscrpljenog tijela koje je davno pomaklo granice vlastite
izdržljivosti kako se nadljudskim naporima, posljednjim atomima
snage nasukalo na obalu, na sigurno. Konačno na sigurnom!
Pogibelj okončana.
Upravo ta scena najbolje bi mogla dočarati situaciju u kojoj
‘veseliji’ vozač svome domu hrli, posve svjestan
protupravnosti alkoholiziranog stanja. Sve želje i težnje svedene
u jednu. Samo da se neoštećen i nekažnjen dočepa svog
parkirališta i zatvori vrata vozila iza sebe, a da li će on nakon
toga na nogama ili nogama i rukama dalje, zakon koji propisuje
kazne za prekršaje u prometu neće zanimati.
Međutim, znate kako kažu, nije kraj kad je kraj! Odnosno kad vi
pomislite da je kraj. Ponekad se i u prometu igraju produžeci, a
produžeci su uvijek neizvjesni. Kad je policija u igri u pravilu,
taj nesretni ‘dodatak’ nepovoljan za alkoholizirane biva.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci
Pž-7956/13, od 6. svibnja 2015. utvrdio je upravo to. Kad čovjek
misli da je spašen, poklopi ga val, preciznije podvrgnu ga
alkotestiranju, piše portal revijahak.hr.
Sud je naime, u odnosnoj odluci zauzeo stav kako ‘pogrešno
okrivljenik smatra da činjenica što se on, u vrijeme kada su ga
policijski službenici alkotestirali, nalazio izvan vozila odnosno
što je parkirao vozilo na dvorištu ispred zgrade u kojoj stanuje
ima za posljedicu nemogućnost njihova postupanja prema njemu.
Naime, okrivljenik je upravljao vozilom pa je parkiravši vozilo,
izašao iz njega, što znači da je neposredno prije nego što su ga
policijski službenici podvrgnuli postupku ispitivanja prisutnosti
alkohola u organizmu upravljao vozilom.
U takvoj situaciji, okrivljenik se smatra vozačem i postupanje
policijskih službenika bilo je potpuno u skladu s odredbom čl.
282. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okolnost da
je neposredno prije nego što je podvrgnut ispitivanju prisutnosti
alkohola u organizmu upravljao vozilom u prometu na cesti ne
spori ni okrivljenik, no, kao što je već navedeno, pogrešno
smatra da činjenica što se nalazio izvan vozila te na dvorištu
zgrade ne daje pravo policijskim službenicima da postupaju u
skladu sa svojim ovlastima iz Zakona o sigurnosti prometa na
cestama.
Nesporno je da je okrivljenik upravljao vozilom u prometu na
cesti pa je samim time i bio u svojstvu vozača te je nesporno da
je postupanje policijskih službenika bilo upravo u vezi s
upravljanjem okrivljenika vozilom u prometu.’