Vijesti / Automobilizam

Apsurdi

Sudska praksa: Zašto su vozači gotovo uvijek krivi?

Sudska praksa: Zašto su vozači gotovo uvijek krivi?
Pixabay.com/Ilustracija

Zakon će u mnogim situacijama dati za pravo ranjivim sudionicima u prometu

Vozači, oči širom moraju biti otvorene, a um u stanju visoke pripravnosti kad se približavate pješačkom prijelazu. Kako god znate i umijete, gledajte očima s lijeva na desno, jer s obje strane se može pojaviti pješak željan prelaska. Kad ugledate dijete koje nije na zebri, nego se tek kreće prema zebri, traži se po potrebi smanjenje brzine vozila čak i do brzine koraka. U svakom slučaju, bitno je ugledati i reagirati prije zebre!

Visoki prekršajni sud u svojoj je presudi Pž-1108/2016 od 25. 9. 2017. upravo tako istaknuo: 'U opisanoj prometnoj situaciji, kad se u blizini nalazilo dijete koje se kreće prema pješačkom prijelazu, vozač je dužan, imajući u vidu načelo nepredvidivosti propisano u čl. 134. st. 1 i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, voziti s posebnim oprezom, znatno smanjiti brzinu, a po potrebi kretati i brzinom koraka, tako da vozilo može zaustaviti pred pješačkim prijelazom, što je okrivljenik propustio učiniti već se, prema vlastitoj izjavi, kretao dopuštenom brzinom i nije smanjivao brzinu'.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

S druge strane, naravno da postoje pravila i za pješake. Ne mogu se pješaci tek tako sunovratiti iz letećeg starta na pješački prijelaz i očekivati da će proći neoštećeno. Pješak pri prijelazu kolnika obilježenog pješačkim prijelazom dužan je prije stupanja na prijelaz obratiti pozornost na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, a preko kolnika je dužan prelaziti pažljivo, nakon što se uvjerio, a to može učiniti na siguran način.

Znači, i pješaci moraju moći procjenjivati. Prije nego što se krene u aktivnost prelaska pješačkog prijelaza potencijalno opasnog za život i zdravlje, treba procijeniti brzinu i udaljenost vozila koja hrle u pravcu zebre i dobro proračunati stigne li se širina kolnika pravodobno prijeći.

Mnogi bi rekli da je potrebno uspostaviti kontakt očima s vozačem. Kad je vozilo dovoljno udaljeno, tek tad treba zakoračiti u avanturu prelaska zebre, savjetuju oprezni. Međutim, kolika je udaljenost dovoljna? To je jako relativan pojam, jer ako nailazi brz i žestok vozač, nesklon upotrebi kočnice, udaljenost do zebre bit će prevaljena u tili čas! Treptaj oka i on je tu, a vi izloženi silovitom naletu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-948/13-2 razmatrao je slučaj u kojem je pješak stupio na pješački prijelaz u trenutku kad je vozilo bilo od njega udaljeno impresivnih 84,3 metra, ali nije uspio sigurno prijeći kolnik zbog prevelike brzine nailazećeg vozila od 105,7 km/h, što je bilo čak 55,7 km/h više od dopuštene brzine. Sud je stoga u svojoj odluci od 3. listopada 2017. konstatirao kako se od bilo kojeg pješaka ne može razumno očekivati da prilikom stupanja na obilježeni pješački prijelaz, kad on to učini na uobičajeno (dovoljno) sigurnoj udaljenosti, dakle nakon što se prije stupanja na kolnik uvjerio da to može učiniti na siguran način, s matematičkom sigurnošću procijeni brzinu nailazećeg vozila (koja je uz to bila dvostruko veća od dopuštene). Sud eto ne traži supersonične procjeniteljske nadmoći od pješaka!

Sukladno tome konstatirano je: 'Kad je vozač upravljao motornim vozilom dvostruko većom brzinom od dopuštene, tad nema nikakvog doprinosa pješaka nastanku štetnog događaja, nego postoji isključiva odgovornost vozača motornog vozila'.

Brzina i to ona koja se u pravu naziva 'neprilagođenom' uvijek se obije vozaču o glavu! Razvidno je to u situacijama u kojima pješaci prelaze kolnik 'izvan pješačkog prijelaza'! Ne, neće tad pješak biti isključivo kriv i odgovoran ako ste se vi kao vozač kretali 'neprilagođenom brzinom'.

U situaciji kad je osoba u alkoholiziranom stanju prelazila kolnik 20 metara od pješačkog prijelaza u večernjim satima i kad je ona mogla uočiti vozilo koje joj dolazi u susret i uočila ga je te nastavila prelaziti kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, sud nije utvrdio isključivo odgovornost pješaka.

Naime, kako piše portal revijahak.hr, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-345/11-2 od 7. rujna 2011. utvrdio je odgovornost vozača u omjeru 60%  (a pješaka 40%) iz razloga što je vozio neprilagođenom brzinom u noćnim uvjetima i u blizini autobusnog kolodvora gdje uvijek postoji mogućnost iznenadnog izlijetanja pješaka na cestu, te što nije smanjio brzinu i više obratio pozornost na pješaka kojeg je uočio i koji mu se doimao nesigurnim.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!