Kupnja novog automobila nužno donosi nekoliko pitanja. Dok su kratkoročno najvažnija ona o dizajnu, performansama i udobnosti, dugoročno su najvažnija ona o potrošnji, izdržljivosti i troškovima posjedovanja automobila. Pojedinačno najveći trošak posjedovanja automobila je deprecijacija, odnosno gubitak vrijednosti.

Upravo je gubitak vrijednosti ono što neupućenije vlasnike automobila tjera u očaj kada se dvije godine nakon kupnje automobila odluče za njegovu prodaju. Mnogi nisu svjesni toga koliko njihov automobil gubi na vrijednosti čim ga preuzmu iz autosalona i odvezu kući, piše tportal.hr.

Sadržaj se nastavlja...

Već mjesec dana kasnije za njega mogu dobiti čak i do petnaest, dvadeset posto manje novca nego što su ga platili, što je vrlo velik gubitak. Stoga prilikom kupnje treba uzeti u obzir sve faktore koji utječu na deprecijaciju, kao što su pouzdanost, izdržljivost, zemlja porijekla, imidž proizvođača i modela, ocjene koje dobiva u specijaliziranim medijima, ocjene zadovoljstva kupaca u istraživanjima i po forumima itd.

Sve su ovo faktori koji odlučuju o tome hoće li automobil nakon dvije godine zadržati većinu svoje kupovne cijene ili će vrijediti manje od polovice za njega plaćenog iznosa, što je iz perspektive vlasnika, ako se odluči za prodaju automobila, prava katastrofa. Deprecijacija pak nije problem ako vlasnik zna što želi od automobila te koliko ga dugo želi imati u svom vlasništvu.

Sva istraživanja tržišta rabljenih vozila pokazuju da njemački automobili, ovisno o klasama, najbolje drže vrijednost. Tako je i kod nas te cijenu najbolje drži Mercedes, a slijede ga VW, Audi i BMW, pa onda Toyota. Izuzmemo li Mercedes, koji je zbog svoje cijene i troškova održavanja u zemlji kao što je naša slabo zastupljen u ukupnom udjelu svih marki koje se voze po cestama, jedan od automobila koji bolje drže cijenu je VW Golf.

Svi oni koji žele vozilo čija cijena neće drastično pasti te će još dugo imati dobar ugled među kupcima onih rabljenih trebali bi se odlučiti za kupnju ovog automobila. On je najbolja investicija na nekoliko godina (od pet do sedam) jer, za razliku od mnogih automobila u klasi, svojem će vlasniku prilikom daljnje prodaje donijeti sasvim solidnu svotu novca, veću nego bilo koji slično opremljen i motoriziran francuski ili talijanski konkurent.

Razlog zbog kojeg je Golf toliko konkurentan na tržištu rabljenih vozila i zbog čega zadržava veći dio svoje vrijednosti od konkurenata jednostavan je - riječ je o imidžu koji ovaj automobil ima kod naših vozača. Iako bolje zadržava vrijednost od konkurencije, u slučaju Golfa i premium njemačkih automobila problem je u tome što vlasnici moraju paziti da ne ostanu bez njih, jer i automafija na crnom tržištu najlakše prodaje upravo vozila ovih marki.

Iznimka u tome su limuzine najviše klase koje jako pogađa deprecijacija zbog nekoliko razloga.

Prvi je visoka početna cijena, koja automatski uvjetuje i visoke troškove održavanja. Slijedi velika snaga motora koja, barem kod benzinaca, uvjetuje veliku potrošnju, što kupcima polovnih auta ne odgovara previše, a tu je i činjenica da su njihovi kupci najčešće poslovni ljudi koji zbog održavanja imidža uspješnih menadžera prodaju/vraćaju leasingu stari model i kupuju novi čim izađe na tržište.

Osim luksuznih limuzina, na našem tržištu deprecijacija dosta pogađa korejske automobile, velikim dijelom neopravdano. Riječ je o automobilima koji su sa svakom novom generacijom sve bolji i bolji te gube na vrijednosti samo zbog nešto manje poželjnog imidža kod nas. Stoga bi korejske automobile trebali kupovati oni koji ih imaju namjeru voziti najmanje deset godina jer će im se isplatiti tek poslije dugotrajna korištenja.

Slično je i s automobilima japanskih i francuskih proizvođača, koje deprecijacija ne pogađa toliko (iako ‘Francuze’ nešto više), ali ih također nije racionalno kupovati pa prodavati kroz godinu-dvije. Tada je gubitak vrijednosti najveći. Također je neracionalno kupovati automobil star dvije godine jer on do četvrte godine starosti također izgubi dosta na vrijednosti te je polovni najbolje uzimati kad bude stariji od pet godina, jer tada mu se cijena već stabilizirala.

U određenim uvjetima jedan od najisplativijih načina kupnje je kupnja salonskog primjerka, posebno ako je riječ o automobilu koji je na odlasku, bilo da će ga naslijediti redizajn tog modela ili, još bolje, potpuno nova generacija. Ali samo ako ga vlasnik planira voziti dulje vrijeme. Ako ne, onda ovakvu kupnju treba izbjegavati pod svaku cijenu. Naime, bez obzira na to što se de facto radi o potpuno novom automobilu, dolaskom nasljednika njegova cijena drastično pada te će tako vlasnik, ako ga namjerava prodavati u razdoblju kraćem od sedam godina, biti na vrlo velikom gubitku.

S druge pak strane gubitak vrijednosti koji je primjetan i u salonima onog trenutka kad izađu prve službene fotografije i tehnički podaci o nasljedniku čine automobil koji je na zalazu karijere vrlo isplativom investicijom jer popusti mogu biti vrlo izdašni, zaključuje tportal.hr.