Povijest varaždinskog klupskog biciklizma izrazito je zanimljiva i bogata, u što sam se nedavno uvjerio kupivši na jednoj aukciji knjižicu iz 1977. godine kojom se proslavljala osamdeseta obljetnica jednog od našeg najvećeg biciklističkog kluba. Riječ je o klubu poznatom po tome da čak od 1897. godine egzistira pod imenom BD Sloga.

Pišem 'jednog od' zato što je naš grad potkraj 19. i na početku 20. stoljeća imao čak tri kluba, među kojima je vladala velika kompetitivnost i nadmetanje prilikom održavanja mnogobrojnih utrka iz onog vremena. Kad natjecanja nije bilo klubovi su se međusobno uvažavali i predano radili na razvoju biciklizma u gradu.

Sadržaj se nastavlja...

Prvi biciklistički klub, osnovan 1894. godine, zvao se Varaždinski klub biciklista, ili skraćeno VKB.

Entuzijasti iz ovoga kluba zaslužni su za izgradnju prvog trkališta, na kojem su organizirane međunarodne utrke s biciklistima iz Pariza, Budimpešte, Beča, Graza, Bratislave i Zagreba.

Iz tog vremena poznat je i podvig Ferde Budyckog, člana VBK koji je u biciklističke almanahe onog doba ušao kada je od 9. svibnja 1897. do 9. siječnja 1898. godine prevalio čak 16.758 kilometara oko Europe i Sjeverne Afrike. Poslije tog podviga uputio se na sličnu turneju Sjevernom Amerikom.

Budycki se bavio i drugim sportovima pa je tako poznat kao vlasnik prvog motora u državi, a 1901. i prvog automobila.

Daleke 1905. godine Budicky postaje članom Sloge i uz cestovna vozila počinje se zanimati i za ona zračna pa tako kreće na put balonom od Zagreba do Velike Gorice, a godinu dana kasnije i na otok Krk, za što biva veličanstveno dočekan na ulicama Varaždina uz dodjelu srebrne plakete za svoj pustolovni podvig.

Jedna od najvećih klupskih legendi postaje i Milan Meniga, poznat po osvajanju veoma jakog prvenstva Južnih Slavena i obaranja brzinskog rekorda. On je 1910. na ruti od Savskog mosta u Zagrebu sve do mosta preko Drave u Varaždinu po blatnjavom i lošem putu stigao za rekordnih 2 sata i 57 minuta.

Kraj brzog napredovanja u biciklizmu označio je početak Prvog svjetskog rata, kada su biciklisti morali prekinuti sve aktivnosti i pričekati neka bolja vremena za daljnji razvoj biciklizma.

(Nastavlja se)

Izvor: Ivica Vukotić, Vladimir Žabčić - Stručak najljepših uspomena