Postoji razlika između onog što roditelj uči dijete i onoga što on misli da ga uči.

Svaki roditelj ima najbolju namjeru da odgoji svoje dijete najbolje moguće, kako god zna i umije. Koliko istinski roditelji u tome uspijevaju? Kako je moguće da se dogodi da oni žele jedno a učine drugo? Otkud ta razlika?

Sadržaj se nastavlja...

Što se dešava u stvarnom životu?

Svaki roditelj ima svoju sliku sebe kao roditelja, uz sve to ima i ono što ne želi biti. To je najčešće uzrokovano lošim primjerima iz života. Ili ne želi biti kao što su bili njegovi roditelji, ili kao netko koga je vidio da ne radi dobro. Kada nešto 'ne želimo' najčešće nas se 'primi', ali nismo ni svjesni.

U tome nesvjesnom je zapravo ključ svega. Kažu mudri ljudi da nas ne ubije ono čega smo svjesni i što znamo, nego ono čega nismo ni svjesni i što ne znamo.

Tako je želja svakog roditelja da bude idealan i da odgoji idealno dijete. No, negdje krene po zlu a da toga nismo svjesni. Taj nesvjesni dio je ključan. Na tome treba raditi i osvještavati ga.

I dok za dijete činimo sve najbolje, učimo moralnim vrijednostima, razvijamo odlične navike, pružamo svu moguću pomoć i kupujemo sve što treba, za očekivati je da je to to. No, odjednom u karakteru djeteta nikne neka osobina koja nas zbuni, iznenadi i zatekne. Otkud to? Tko te to naučio? Ja nisam takav!

Tada krene osuda vrtića ili škole, bake ili djeda. Uglavnom osuđujemo druge pošto roditelj nije svjestan upravo te ključne osobine koju sam posjeduje.

Teško da će drugi imati jači utjecaj od vas, ako ste stvari posložili kako treba. Ako niste, tada će dijete kopirati onaj vaš nesvjesni dio. Vama je prilika da ga osvijestite kroz ponašanje djeteta ili da potražite pomoć osobe koja će vam to osvijestiti.

Da konkretiziram. Događa se da bi susjedima preporučili savjetovanje sa mnom zato što ste primijetili da je njihovo dijete neodgojeno, a njegovi roditelji tvrde da je hiperaktivno. I dok njegovi roditelji nisu svjesni da se radi o neodgoju, odnosno o popustljivosti ili o korištenju nepravilnih odgojnih metoda, oni krivnju prebacuju na nekog drugog te sami postavljaju dijagnozu hiperaktivnosti opravdavajući svoje (ne)djelovanje.

Kako to da drugi vide ono što mi ne vidimo? Zato što je upravo to onaj nesvjesni dio o kojem sam pisala u početku. Ono nesvjesno čega su svjesni svi oko nas, ali ne i mi.

Nemojte misliti da dijete ne vidi taj nesvjesni dio. Zato ga i kopira i ponaša se u skladu s tim. Kada bismo djetetovo ponašanje uspjeli povezati sa svojim nesvjesnim, moglo bi doći do promjene, a ovako nema napretka.

Zato je i dobro potražiti pomoć sa strane. Drugi vide ono što mi ne vidimo. Pitanje je samo koliko smo se spremni suočiti s tim svojim nesvjesnim. Prije ili kasnije ćemo morati. Bolje je da rješavamo nego metemo pod tepih.

Stoga je moja preporuka, kada primijetite da se dijete ponaša onako kako mislite da se vi ne ponašate, najprije pokušajte osvijestiti u svojem ponašanju taj dio. Čim ste primijetili nešto kod drugih, morate i sami to posjedovati. (Ne možeš prepoznati dijamant, ako nemaš znanja o tome kako on izgleda.)

Nakon pokušaja osvještavanja, raspitajte se kod ljudi oko vas jesu li oni primijetili da vi posjedujete tu osobinu. Nakon što ste je osvijestili, ako vam se ne sviđa, možete je mijenjati, a ako vam se sviđa, samo je 'dotjerajte'.

Ljudi koji žive oko nas najčešće nam služe tome da nam osvijeste osobine koje sami posjedujemo. Poput ogledala su. U njima ogledamo sebe i svoj nesvjesni dio. Naročito djeca, partner i roditelji. No, naše oči su uperene u druge a ne u sebe pa stoga ne vidimo, odnosno nismo svjesni toga. Ali, opet imamo prijatelje i ljude čije mišljenje cijenimo te možemo njih pitati.

Svatko tko želi biti bolji čovjek, svatko tko je svoj život namijenio da napreduje i iz dana u dan bude bolja osoba, sebi i drugima, potrudit će se i pronaći načina da to postane.

Ljudi oko nas su tu da nam u tome pomognu. Iako u početku izgleda da nam ne žele dobro, upravo ta njihova 'loša' ponašanja rezultiraju našom promjenom na bolje. Stoga, ne žalite se na dijete ili partnera, nego potaknite sebe na promjenu te će se i oni promijeniti. Svaka promjena kreće od nas samih.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: [email protected]
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.