Rođendan

Hrvatska demokratska zajednica proslavila je dvadeset i osmi rođendan. Čestitamo od srca!

Stožerna nacionalna stranka, kako joj vole tepati njeni članovi i simpatizeri, u tih je četvrt i kusur stoljeća ostvarila mnogobrojne respekta vrijedne rezultate.

Sadržaj se nastavlja...

Spomenimo ovdje tek neke od njih – pobrojati, naime, sve uspjehe i dosege kojima je HDZ zadužio hrvatsko društvo, od početka devedesetih naovamo, nadilazi ambicije ove skromne rubrike, to je već posao za cijeli jedan odjel Leksikografskog zavoda, u suradnji, naravno, s policijom i DORH-om – s naglaskom na zadnjih petnaestak godina, onako kako su zabilježeni u blokićima USKOK-ovih istražitelja: Hypo, INA-MOL, HEP, Planinska, HPB, Kamioni, Spice, Fimi Media, Verona, HAC, Konzultantica, slobodno nastavite niz.

Red je, dakako, da se ovom prigodom sjetimo i nekih istaknutijih ideologa, prvaka, sjecikesa i dvorskih luda koji su svojim samoprijegornim radom udarali glavne smjernice u radu stranke i davali joj, štono se kaže, osnovni ton, boju, okus i miris: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Vladimir Šeks, Drago Krpina, Zlatko Canjuga, Ivić Pašalić, Andrija Hebrang, Ivo Sanader, Borislav Škegro, Ivan Šuker, Mate Granić, Božidar Kalmeta, Tomislav Karamarko itd.

Dirljivo je i nevjerojatno kako je stranka, pa čak i da je od samog početka ustanovljena kao specijalni odred za bestidnu pljačku društvene imovine pod egidom nacionalnih interesa, uspjela preživjeti pred naletima gore spomenutih kabadahija.

Još je nevjerojatnije kako su pauperizirani Hrvati uspjeli preživjeti dvadesetak godina vladavine tog istog HDZ-a. Na to pitanje suvremena znanost još uvijek nema odgovor.

Koalicitacija

Ako je u samom startu možda još i bilo nekih nedoumica oko toga kako će funkcionirati novoformirana koalicija HDZ-a i HNS-a, one su nakon Plenkovićeva intervjua što ga je nekidan dao RTL-u uspješno otklonjene.

Hoćemo li razgovarati o ploči u Jasenovcu? Sigurno nećemo.

Hoćemo li Štromaru reći tko je nova ministrica vanjskih poslova? Sigurno nećemo.

Hoće li Blaženka Divjak imati odriješene ruke što se tiče kurikularne reforme? Sigurno neće.

Hoće li biti raspisan novi natječaj za voditelja Ekspertne skupine za provedbu kurikularne reforme? Sigurno neće.

Hoće li HNS-u biti dozvoljeno da aplicira svoje 'vrijednosti' u radu Vlade? Sigurno neće.

Kapetan broda Plenković ponudio je dakle HNS-ovcima kratkoročno produženje životnoga vijeka na svojoj naherenoj lađi, ali ne u ulozi kormilara, kako se njima samima svidjelo vjerovati, nego u ulozi galijota.

Prostitucija

Tko o čemu, biskup o prostituciji. Jednoga dana, vidjeli nismo, Vlado je Košić poslao pismo. I to ni manje ni više, nego samom premijeru Plenkoviću.

U pismu ga upozorava da je koalicijom s 'dojučerašnjim neprijateljem čitavu Hrvatsku doveo u velike teškoće'.

'Vama nije stalo do naroda koji je 86 posto katolički', nastavlja dalje svoj gromoglasni 'J'accuse' dečko iz Družbinca, 'stoga vas molim da više ne ističete da je vaša stranka demokršćanska.'

Jer kako, jebiga, može biti demokršćanska, pita se dalje uvaženi biskup, ako se odriče nekoga tko je sudjelovao u hodu za život, a prihvaća spodobu koja je participirala u gay paradi?

Dobro, ovo 'jebiga' dodao sam ja, nije biskup, nemojte krivo shvatiti. Omakne se čovjeku kao što se i popu omakne intelektualna prostitucija.

Sam vrag bi znao na kojeg je točno hodača ili hodačicu za život mislio biskup Košić. Možda na Stiera. Možda na Esih. A možda na Darija Kordića, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca, čije je ruke svojedobno cjelivao na Plesu, zbog čega bi se u svakoj iole normalnoj državi jednom za svagda morao pokriti ušima, i zbog čega bi u svakoj iole normalnoj državi mlazom vode iz vodokotlića bio poplavljen u bezdan društvene kanalizacije gdje, uostalom, i pripada.

Svakoj iole normalnoj, znači ne i u Hrvatskoj. Kada u iole normalnoj državi ruke ratnog zločinca cjeliva besprizorna moralna hulja s ceste, to se smatra degutantnim.

Kada u sjebanoj državi poput Hrvatske ruke tog istog ratnog zločinca ljubi jedan od viđenijih biskupa, to se smatra najnormalnijim.

O tempora, o mores! Ili, što bi rekao Ciceron - jebem te, državo!