Biskup monsinjor Josip Mrzljak danas, 14. prosinca, predstavio je svoju Božićnu poruku te se osvrnuo na godinu koja izmiče.
– Dok se osvrćemo natrag, gledamo i prema budućnosti što ćemo dalje raditi. U ovoj smo godini započeli izgradnju Caritasovog doma u Varaždinu i nadamo se da ćemo ga iduće godine blagosloviti i staviti u funkciju. Mnogo Caritasovih volontera diljem županije volontira ovih dana i razmišlja kako bi došli do najpotrebnijih. Oživljavanje karitativnog djelovanja veoma je bitno – započeo je Mrzljak.
– Prošle je godine osnovano i Povjerenstvo za pastoral Roma koji čine velik broj vjernika u našoj biskupiji, a mi želimo doći k njima i prepoznati ono dobro što nose u sebi. Uz sve to, u biskupiji od prošle godine djeluje stara crkvena institucija Stolni kaptol. Polagano idemo i prema 20. godišnjici osnivanja Varaždinske biskupije, tako da ćemo to svečanom misom i večerom obilježiti.
Ipak, naglasio je biskup, žalosti ih što već dvije godine nije bilo mladomisnika, ali već iduće jeseni problem će se riješiti.
– Nadam se da ćemo do tad izdržati s ovim kadrom te da će naše svećenike služiti zdravlje.
Mrzljak se osvrnuo i na slavljenje Adventa, koje se prema njegovim riječima, pretvorilo u nešto sasvim suprotno.
– Ovo što se sada događa nema veze s kršćanskim Adventom koji se sastoji od pokorničkog slavlja. Nekad se Advent nije sastojao od koncerata i velikih događaja, upravo suprotno, to više nije duhovna priprema za Božić.
Božićna poruka
Božićnu poruku mons. Josipa Mrzljaka, varaždinskog biskupa, donosimo u cijelosti:
Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!
Božić je blagdan koji nas ispunja radošću, jer nas podsjeća da nas Bog pohađa. Bog dolazi čovjeku. Advent ili došašće je vrijeme priprave da bismo prepoznali Boga koji ulazi u naš svijet i želi se susresti sa svakim čovjekom. Stoga i sam uzima ljudsko tijelo i ostaje čovjek.
Središnji je to događaj ljudske povijesti koji povijest ljudskoga roda dijeli na staro i novo, stari i novi vijek, stari i novi Zavjet.
U adventu se na neki način vraćamo u Stari zavjet u vrijeme kada je izabrani narod stoljećima očekivao Božji dolazak. Mnogi su izgubili i vjeru i nadu da će Bog ispuniti svoje obećanje i stoga je Bog podizao i pozivao proroke koji su ljude opominjali da ne gube nadu. Među njima bio je i prorok Jeremija, koji je živio šest stoljeća prije Krista. On ovako govori:
Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Gospodnja – naume mira, a ne nesreće i da vam dadnem budućnost i nadu. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. (Jr 29, 11.13)
Prorok prenosi Božju riječ u kojoj potiče svoje suvremenike da ne izgube nadu i da ulože napor tražeći Boga u svojem životu i u svojem vremenu. Mnogi su i u Starom zavjetu našli Boga i s dubokom i čvrstom vjerom očekivali njegov dolazak.
Nije li to poruka i za svakoga od nas koji živimo već 2016 godina nakon radosnog događaja u Betlehemu kojeg raspjevano i svečano slavimo svake godine 25. prosinca? Tražimo li zaista Boga u našem svijetu kao što nas sam Bog poziva preko proroka Jeremije?:
Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. (Jr 29, 13)
Potrebno je tražiti svim srcem, a to znači uložiti puno ljubavi u traženje Boga. Sv. Ivan zapisuje u svojem evanđelju jednu žalosnu rečenicu:
K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. (Iv 1,11).
Može li biti veće tragedije za čovjeka nego ne prihvatiti Boga koji je sama dobrota, sama ljubav i samo milosrđe. A to bi nam se moglo dogoditi i osjećamo kako se to često događa, i zato u adventu molimo:
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu, nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. (Zborna molitva Druge nedjelje došašća)
Svi mi imamo ovozemaljskih obveza i briga koje nas često pritišću: siromašni smo, možda nemamo najosnovnijih sredstava za život, nemamo za kruh naš svagdašnji, možda gladujemo, nezaposleni smo, beskućnici smo, doživljavamo nerazumijevanje, možda i nasilje od svojih najbližih. Kako nas to ne bi mučilo i opterećivalo?!
Moramo pomoći jedni drugima da toga bude što manje, ali osjećamo i svoju ljudsku nemoć usprkos velikim naporima i zalaganju koje čine mnogi ljudi i mnoge društvene strukture u cijelom svijetu i u našoj domovini Hrvatskoj.
U svojoj ljudskoj nemoći zato vapijemo:
Ne dopusti da klonemo od umora i bolesti dok čekamo dolazak tvoga Sina koji nam vraća snagu i zdravlje. (Iz zborne molitve srijede Drugog tjedna došašća)
Želim svima i molim da nam novorođeni Knez Mira učvrsti nadu i neka nas svojim svjetlom iz Betlehema vodi kroz tmine ovozemaljskog života prema sigurnoj budućnosti.
To Vam od srca želim uz ovogodišnji Božić i nastupajuću novu 2017. godinu.
