U utjecajnom znanstvenom magazinu Science, profesor hortikulturnih znanosti na Institutu prehrambenih i poljoprivrednih znanosti sveučilišta Florida Harry Klee uputio je koje kemijske kombinacije daju ukus rajčici. Učinio je to jer je primijetio da to popularno povrće koje danas ipak najčešće kupujemo u supermarketima više nema okus zbog kojeg smo ga nekada davno i počeli jesti. Da, sasvim ste u pravu, nismo mi ovdje u Hrvatskoj jedini koji muku muče s rajčicom bez okusa, za tim pate širom svijeta. Prvi je zadatak profesora Kleea bio prepoznati što uopće daje okus rajčici.

Zaključio je kako je to interakcija šećera, kiselina te 15-20 lako isparljivih spojeva. Okus rajčice nije se kontrolirao proteklih 50 godina pa se tako i izgubio. Više se, čini se, vodilo računa o prinosu nego o okusu. Drugi je zadatak bio otkriti zašto su se te osobine izgubile. Profesor s floridskog sveučilišta usporedio je DNK rajčice s DNK čovjeka. Svi imamo isti broj gena u DNK, no opet smo različite visine, težine ili boje kose. Klee je sa svojim suradnicima zaključio da je rajčica izgubila dobre alele (aleli su geni koji određuju neku osobinu), o kojima ovisi hoće li imati dobar okus.

Sadržaj se nastavlja...

Napravili su mapiranje genoma rajčice kako bi prepoznali gene koji kontroliraju sintezu za okus važnih spojeva. Kada su to učinili, genetikom su nadomjestili loše s dobrim alelima u modernim vrstama rajčice. Ne radi se o genetičkoj modifikaciji, kaže profesor Klee, već o primjeni klasične genetike kojom se poboljšava ono što je uništavano proteklih pedeset godina. Tako se, kaže profesor sa sveučilišta Florida, može poboljšati okus rajčici. Međutim, kako bi se taj poboljšani okus i zadržao u sljedećim generacijama, bit će potrebno još tri do četiri godine kontroliranog uzgoja tako obnovljenih sorti.

No, američki znanstvenik odmah je rekao i kako nije vjerojatno da će se uspjeti napraviti sorta rajčice koja će usred zime imati okus kakav ima ona domaća. Bit će riječ ipak o značajnim pomacima od kojih će najviše koristi imati upravo vrtlari koji će ponovo moći uzgojiti kvalitetan, velik i ukusan paradajz, onakav kakav su, kao što se voli reći, jeli naši stari. Isto su istraživanje, kaže profesor Klee, napravili i na lubenicama, jagodama i zelenoj salati. Bit će zanimljivo vidjeti može li nas genetika doista vratiti u prošlost kada su okusi bili prirodni.