Sustav ne funkcionira, ali inspekcija spremno češlja po sirotinji s buvljaka

Sustav ne funkcionira, ali inspekcija spremno češlja po sirotinji s buvljaka

U turbulentno vrijeme za jednog od najvećih neplatiša i krimosa u novijoj hrvatskoj povijesti, kojem se sprema tjeralica i pritom nastaje klasični show za javnost, ja svjedočim izrazito tužnoj i oku neugodnoj sceni kad nekakva državna inspekcija obavlja nadzor nad gospođom koja lije suze jer prodaje stiroporne križeve sa skromno umetnutim cvjetovima.

Nemila scena odvijala se na poznatom varaždinskom 'buvljaku', gdje često odem odmoriti psihu i neobvezno popričati s ljudima željnim drugih ljudi.

Buvljak, ilitiga bazar, od nekad je zona u kojoj narod pokušava prodati ili razmijeniti robu, a da se pritom koristi slatkorječivošću i prodajnim talentom koji se stječe u obitelji i na ulici.

Gospođa koju sam jučer vidio prvi put nije izgledala kao istrenirani profesionalni prodavač koji koristi lukavost i spretnost da nekom 'uvali' svoj proizvod, već kao jedna obična žena što je vlastitim radom odlučila iskoristiti nadolazeći blagdan da pokrpa svoj skromni kućni buđet.

Ovo nije prvi put da inspekcija češlja po sirotinji, no prvi put sam vidio tuđe suze koje su lako mogle biti i od moje mame koja je još devedesetih skupa sa mnom krpala proračun na sličan način.

S knedlom u grlu kolega i ja pristupili smo ženama koje 'samo rade svoj posao' i zaprijetili novinskim perom, nažalost jedinom snagom koju u današnje vrijeme čovjek ima pošto ga korumpirano pravosuđe u ime države neumorno gazi iz dana u dan.

Sustav kreiran da štiti jednu vrstu ljudi na uštrb onih drugih danas je opet pokazao svoje savršeno uglancane keramičke zube koje smo mu platili upravo mi.

Gospođe žive upravo od poštenih građana koji se, kao i ja, ne slažu s njihovim današnjim zadatkom pa su glasnim negodovanjem te brzim okupljanjem pokazali dotičnima da ovo nije ni vrijeme ni mjesto za šutiranje skromne uplakane gospođe.

Rečeno nam je da kazne neće biti, no nemila scena svejedno mi je ostala trajno urezana u sjećanje.

Kad te sustav pospremi na dno pa moraš kombinirati sve žive i nežive načine da zaradiš koju ekstra kunu, on se još par puta vrati i šutne te iako već ležiš polumrtav.

Glomazna i korumpirana država zaslužna za odljev mozgova i kvalitetnu radnu snagu danas je trebala posjetiti jedan drugi štand koji vam prilažem na fotografiji i tamo kupiti pomagalo kojim bi mogla penetrirati u sebe da bar jedan dan proizvede osjećaj koji mi proživljavamo svakodnevno već dugi niz godina.

Bloger s početka priče uživa u blagodatima anglosaksonskog prava, a mi se ovdje koprcamo i strepimo od političkih kasta koji  su nam vječita grba na umornim leđima.

Ako se ikad nađete u sličnoj situaciji, slobodno pokažite zube sustavu, jer nikad ne znate kad ćete i vi doći na red za brušenje zubiju.

'Samo nebo zna' - i Vera Čudina: svoje proročanske moći demonstrirala u centru Zagreba