Još u srednjoj školi fasciniralo me devijantno ponašanje. Socijalna pedagogija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu bio je jedini studijski program u Hrvatskoj koji se bavio isključivo poremećajima u ponašanju i pripremao buduće stručnjake za klinički rad s počiniteljima kaznenih djela.

Kako sam za vrijeme studija učila o uzrocima kriminalnog ponašanja i različitim pristupima kriminalitetu u pravosuđu, razvila sam još veći interes za to područje i shvatila da me posebno zanima zatvorski sustav.

Sadržaj se nastavlja...

Tako da je moja uža specijalizacija u području zatvorskog sustava i kažnjavanja. Mislim da je kriminologija jako zanimljiva znanost i da će, nažalost, uvijek biti kriminaliteta za istraživanje – kaže Mateja Vuk (30) iz Čehovca koja je nedavno doktorirala kriminologiju i pravosuđe na University of South Carolina u Južnoj Karolini. U SAD-u je već šest godina, a otputovala je nakon magisterija i kratkog rada u zatvorskom sustavu u Hrvatskoj. Radilo se, kaže, o igri slučaja.

Nema prepisivanja i plagiranja

– Tijekom studija u Zagrebu sudjelovala sam u programu razmjene s Indiana State University i u dva navrata posjetila Indianu, gdje smo slušali predmet komparativne kriminologije. Svidio mi se način izvođenja nastave i studijski program kriminologije na tom sveučilištu, pa sam odlučila upisati magisterij. Dobila sam stipendiju i posao asistenta na odsjeku za kriminologiju. Tu sam zapravo zavoljela znanost i rad u akademskoj sredini pa sam odlučila upisati doktorat.

Mislim da sam donijela dobru odluku jer kriminologija kao moderna znanost potekla je iz SAD-a i tu je najrazvijenija. Imala sam prilike upoznati i učiti od nekih od najboljih kriminologa danas – dodaje.

Tema njezina doktorskog rada je korištenje slobodnog vremena zatvorenika i njihovo psihološko stanje, a istraživanje je provela u pet zatvora u Južnoj Karolini, gdje je anketirala petstotinjak zatvorenika.

– Zaključak je da zatvorenici provode vrlo malo vremena konstruktivno. Većinu vremena provode u neproduktivnim i pasivnim aktivnostima poput gledanja televizije i sanjarenja. To pak je onda povezano s povećanom razinom depresije i anksioznosti. Mnogi zatvorenici imaju volju i želju sudjelovati u obrazovnim programima i koristiti vrijeme u zatvoru za osobni napredak, no nemaju te mogućnosti jer takvi programi njima nisu dostupni – pojašnjava.

– Kao u američkim zatvorima, ni u hrvatskim nema dovoljno resursa za kvalitetno korištenje slobodnog vremena zatvorenika. No, u Hrvatskoj zatvori nisu toliko strogi i restriktivni, pa su uvjeti ipak nešto “normalniji” – napominje Mateja Vuk. U američkom obrazovnom sustavu, ističe, puno je veći naglasak na etici, individualnosti i pragmatičnosti. Sankcije za studente koji prepisuju na ispitima ili plagiraju pisane radove rigorozne su.

– Američki studenti mnogo su veći individualisti od hrvatskih, što je vjerojatno posljedica američkog mentaliteta. Dijeljenje bilješki s predavanja i udžbenika te rješavanje zadaće u grupi je rijetko. Ići na kavu s kolegama nakon predavanja isto je neuobičajeno – kaže. Studente se motivira da se više uključuju u lokalnu zajednicu i organizacije civilnog društva te da budu “leaderi”, vođe.

Profesore zovu imenom

Manje se inzistira na bodovima i ocjenama, a više na tome da studenti znaju primijeniti znanje u praksi. Od studenata se ne traži da memoriraju nepotrebne informacije, već je naglasak na kritičkom razmišljanju.

– No, mislim da je najveća razlika u tome što američka sveučilišta raspolažu mnogo većim budžetima pa su studenti izloženi boljim nastavnim uvjetima te imaju pristup literaturi i tehnologiji koji nisu dostupni u Hrvatskoj – pojašnjava. Većina profesora traži da ih se zove po imenu, a na diplomskim studijima nije neuobičajeno popiti pivo s njima izvan nastave.