HAJDINA Više nikoga nije sram kad nas zovu kašari, ponosni smo na svoj kraj!

HAJDINA Više nikoga nije sram kad nas zovu kašari, ponosni smo na svoj kraj!

- Više nikoga nije sram ako nas neko nazove kašari. A ranije je to bilo pogrdno. Baš smo ponosni na svoj kraj i tradiciju!

Rekle su nam to članice udruge Hajdina kada smo ih nedavno posjetili na štandu u središtu Varaždina u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije.

Ova udruga za očuvanje tradicijske kulturne baštine Kučana i Zbelave djeluje nešto više od pet godina, od ožujka 2012., a čine je cijeli niz sekcija.



No ono po čemu su članovi i članice Hajdine u javnosti vjerojatno najpoznatiji je to što su od zaborava spasili tradicionalno jelo toga kraja, kučanski koščičjak.

Koščičjak na njihovom štandu planuo je u rekordnom vremenu, jedva smo stigli kušati posljednje komade. A tko je probao, zna zašto je recept za to jelo itekako valjalo sačuvati.

Projekt vezan uz kučanski koščičjak pokrenut je zapravo na VII. osnovnoj školi i iz toga projekta nastala je kasnije cijela udruga. Učenici i učitelji škole uz svesrdnu pomoć mještana i Hrvatskog kuharskog saveza pripremali su ovo jelo u nizu radionica.

- Mi smo spasile to jelo, tražile smo stare, najstarije članice koje su znale napraviti koščičjak, jer se on sve rjeđe spremao. One su nama prenesle to znanje, mi smo ga sačuvali. Evo, dobili smo i žig, odnosno certifikat, zaštićeno je od Zavoda za intelektualno vlasništvo. I sada na mlade generacije dalje prenosimo da se ne zaboravi - priča nam Marica Čajavec kratku priču o koščičjaku.

Kako se radi koščičjak?

Od hajdinskog brašna zamijesi se tijesto kao za štrukle. Naravno, crne je boje. Zatim se napravi nadjev od dinstanoga luka i hajdine kaše u koju se dodaju mljevene koštice bundeve i začini. Sve se još dobro začini crnim uljem. Koji začini idu u koščičjak, kao i ostali detalji pripreme, zasad su ostali tajna...

Koščičjaka, dakle, nema bez heljde iliti hajdine i bučinih koštica. I dok se buče u ovim krajevima uzgajaju već dulje vrijeme na velikim površinama, heljda se tek počela vraćati.

- Sve više poljoprivredne površine je pod heljdom, sve se bijeli oko Kučana i Zbelave. Ima kod nas i OPG Pocedulić, koji proizvodi hajdinu. S njima surađujemo, znamo da je heljda domaća pa imamo domaće brašno - kaže gospođa Marica.



> HELJDA U OPG-u Pocedulić pronašli su svoje tržište - bezglutenski proizvodi

No s koščičjakom ne završava priča o udruzi Hajdina.

- Bavimo se cjelokupnom tradicijom Kučana i Zbelave. Pronalazimo stare pjesme, stare plesove... Ova nošnja koju nosimo replika je originala koji se čuva u muzeju - pokazuju nam članice.

Mladi se, kažu, prilično uključuju u očuvanje tradicijske kulture svoga kraja, i oni iz vrtića i oni iz škole.

A među 80 članova udruge je i 17-godišnji Dominik Višnjić, učenik trećeg razreda Srednje strukovne škole. Njegova baka Nada Kobal pokazuje nam lajbeke koje žene nose, a izradio ih je upravo njezin unuk.

- Ali nije vam to sve. Imamo i pjesnike, kreativce svih vrsta, dramsku sekciju, nema čega nema. Imamo čak i svoj bend. Često nas zovu druge udruge da se predstavimo. Nedavno smo bili u Bedencu, pa u Kumrovcu, Salinovcu, u Međimurju...

Čak ni to nije sve. Udruga ima i svoju himnu, autor je Danijel Stanek, i zove se - Hajdina.

- Moremo i otpjevati ak' hoćete...

Kaj se uno tak beli,
cvetom belim se kiti?
To hajdina je precvela,
veseli se saka čmela.
Saki kukec jo obhaja,
najlepšaje v polju frajla.
Tak gizdavo se drži,
da ji f polju para ni.
Kaj je lepo fletno mine,
bele više ni hajdine.
Ve sirota seleži,
kak starica, tak zgledi.

 

Neven ima preko 200 kilograma i narušeno zdravlje: 'Trebalo bi staviti lokot na frižider'