GRAD I ZNANOST Tihomir Hunjak: 'Varaždin je talac loših poteza iz prošlosti'

GRAD I ZNANOST Tihomir Hunjak: 'Varaždin je talac loših poteza iz prošlosti'

Kada je Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu 1974. godine započeo s radom, jedan od prvih zaposlenika novoosnovanog varaždinskog fakulteta bio je profesor Tihomir Hunjak.

Od tada je profesor Hunjak obrazovao brojne generacije studenata FOI-a, pokušavajući im prenijeti ljepotu istovremene jednostavnosti i kompleksnosti matematike.

Vrlo rano u svojoj znanstvenoj karijeri shvatio je važnost interdisciplinarnosti pa je, nakon studija matematike na PMF-u u Zagrebu, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu upisao poslijediplomski studij Teorija i politika privrednog razvoja, da bi kasnije doktorirao na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu.

Jedan je od vodećih hrvatskih stručnjaka u području javne nabave, a svoje znanje o racionalnom i učinkovitom trošenju proračunskih sredstava, pristupu tržištu i unaprjeđenju upravljanja javnim financijama, putem predavanja i seminara prenosi na stručnjake iz brojnih domaćih i međunarodnih tvrtki, javnih ustanova i jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Koautor je desetak knjiga i udžbenika iz matematike i ekonomije, a znanstveni radovi objavljeni su mu u dvadesetak hrvatskih i međunarodnih časopisa.

Teško je nabrojiti sva njegova postignuća, no Grad Varaždin je profesoru Hunjaku za sav njegov doprinos u razvoju znanosti i visokog obrazovanja, dugogodišnji društveni angažman i doprinos dobrobiti gradu na različitim područjima – zahvalio Nagradom za životno djelo.

Nagrada mu je uručena u sklopu svečane sjednice Gradskog vijeća održane u HNK u Varaždinu u povodu Dana grada Varaždina.  

Strog, ali pravedan

Nekoliko tjedana poslije svečanosti profesor Hunjak dočekao me u svom kabinetu na prvom katu FOI-a za svojim radnim stolom, udubljen u posao. Unatoč tome što je na hodniku ispred njegovog kabineta nekoliko studenata strpljivo čekalo na konzultacije, profesor Hunjak pozvao me u kabinet i uz šalicu čaja ispričao priču o svom uspjehu. 

Matematika mu nikad nije bila bauk. Sa smješkom se prisjeća da je s lakoćom rješavao matematičke zadatke i da je jedan od razloga zašto je upisao zagrebački PMF bio taj što na tom fakultetu nije bilo prijemnog ispita. No ističe da ga je s ljepotom matematike upoznao Vlado Šercer, njegov učitelj matematike u osnovnoj školi.

- Važno je tijekom školovanja što ranije sresti nastavnika koji svoj posao ne obavlja rutinski i koji će učeniku pokazati svu ljepotu matematike i geometrije. Za mene je to bio Vlado Šercer iz Donjeg Kraljevca - prisjeća se Hunjak te dodaje da je i sam kasnije shvatio da je profesorski posao najljepši na svijetu.

Profesor Hunjak među studentima slovi kao strog, ali pravedan profesor, a on kod studenata cijeni pak odgovornost, ali i opuštenost.

- Cijenim studente koji su svjesni da im je studiranje najvažniji zadatak u toj fazi života, ali da istovremeno shvaćaju život kao puno kompleksniju priču. Treba i živjeti, a ne samo studirati.

Prorektor za poslovanje i financije

Profesor Hunjak je na FOI-u tri puta bio izabran na mjesto dekana fakulteta. Tijekom karijere obavljao je i druge nenastavne dužnosti u sustavu visokog obrazovanja i izvan njega. Bio je član Odbora za proračun Sveučilišta u Zagrebu, član Savjeta za financije MZOŠ-a, predsjednik Savjeta za financije, a od 2002. do 2006. obavljao je dužnost prorektora za poslovanje i financije Sveučilišta u Zagrebu.

U svom mandatu prorektora Hunjak je odgovoran za obnovu mnogih fakulteta u sklopu Sveučilišta u Zagrebu, ali i za to što je oko tisuću zaposlenika Sveučilišta moglo podići subvencionirane stambene kredite.

Brinuo je u to vrijeme i za Varaždin te je zajedno s Varaždincem i profesorom na Građevinskom fakultetu Rudolfom Lončarićem, tadašnjim pomoćnikom rektora za investicije i materijalna dobra, zaslužan za obnove zgrade FOI-a, uređenje zgrade i opremanje laboratorija na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu i izgradnju Studentskog doma i kampusa u Varaždinu.

- U to vrijeme vojarna je bila dodijeljena Gradu Varaždinu. Ideja da se tamo izgradi i uredi studentski dom bila je dobra, no Grad nije imao novac pa je projekt financiralo Sveučilište u Zagrebu. Nije sve išlo tako glatko. Postojala je, naime, jaka inicijativa, čak je bila donesena i odluka na razini grada, da se uz studentski dom izgradi autobusni kolodvor – prisjeća se Hunjak te napominje da Varaždin ne bi imao jedan od najmodernijih studentskih kampusa u Hrvatskoj da je tada prošao projekt autobusnog kolodvora.  

Podsjeća i da Varaždinu nedostaje još nova zgrada Fakulteta organizacije i informatike, čime bi bio dovršen projekt informatičkog kampusa.

Zavlače nas s informatičkim kampusom

Ističe Hunjak da Varaždin kao studentski grad zaslužuje informatički kampus, jednako kao što zaslužuje Fakultet organizacije i informatike, koji je jedan od najboljih fakulteta u Hrvatskoj s globalno konkurentnim programom u informatici i jednim od boljih programa ekonomije u Hrvatskoj. 

- Što se tiče projekta nove zgrade FOI-a, stalno nas zavlače. Malo je to radio Grad Varaždin, a onda i naše matično Sveučilište i nadležno Ministarstvo. Najprije su nas uputili na lokaciju FOI-a 2, zatim na livadu kod Drave blizu dvorane, gdje je jedan naš popularni lokalni političar imao viziju europskog sveučilišta pa smo morali prekrajati već nacrtane objekte. Međutim, tamo nisu bili riješeni imovinski odnosi pa je i to propalo. Onda su nas zavlačili s vojnom pekarom, jer je tamo trebao biti realiziran fantastični komplementarni projekt centra za kulturu i mlade. Ni taj projekt nije ostvaren. Na kraju smo se s projektom vratili na livadu kod FOI-a 2, gdje je profesor Vjeran Strahonja u ulogama prodekana i dekana odradio veliki posao što se tiče raščišćavanja imovinsko-pravnih odnosa i oblikovanja konačne verzije projekta. Projekt zgrade je gotov i mi samo čekamo novac i zeleno svjetlo. No sada se javlja nova priča o nekom novom investitoru za izgradnju hotela na prostoru vile Oršić pa bi i to moglo interferirati s našim projektom.

Napominje Hunjak da je prostor u kojem je FOI trenutno smješten neadekvatan i ograničava razvoj fakulteta pa ga veseli činjenica da je projekt nove zgrade kao okosnice informatičkog kampusa prihvaćen kao strateški projekt Grada Varaždina.

Ističe da razvijanje kvalitetnih visokoškolskih institucija spada u najisplativije razvojne strategije što je, napominje, vidljivo i na direktniji način kroz potrošnju, zapošljavanje i samozapošljavanje i porast broja mladog obrazovanog stanovištva.   

- Ne znam je li netko pokušao izračunati koliko radnih mjesta u Varaždinu postoji zahvaljujući djelovanju FOI-a, ali znam da po američkim standardima sveučilište od otprilike 20.000 studenata ne može funkcionirati ako uz sebe nema grad od stotinjak tisuća stanovnika. Nemojte zaboraviti da je to djelatnost koja traži samo papir i struju za računala, nema zagađivanja okoliša (ok, možda studenti pobacaju okolo koju flašu za vikend), ispušnih plinova itd.

O odlasku mladih

Osvrnuo se Hunjak i na aktualni odlazak mladih iz Hrvatske, ali i Varaždina.

- Prirodno je da mladi žele vidjeti svijet, poželjno je da u vrijeme sazrijevanja upoznaju i druge kulture i sustave vrijednosti, ali to bi trebala biti posljedica mogućnosti izbora, a ne nužde zbog nemogućnosti osiguranja egzistencije. S druge strane, zadatak nas koji više nemamo ambicije seliti se po svijetu je taj da u Varaždinu stvorimo uvjete da se oni koji odu, kad skupe nova iskustva i znanja, požele vratiti i ovdje živjeti i poslovati.

Iznio je i ono što on smatra glavnim razlozima odlaska mladih.

- Ne tjera mlade van iz Hrvatske strah od posla ili napora i ideja da se vani lagodnije živi, nego realnost u kojoj na pozicije dolaze osobe koje su članovi mladeži neke stranke ili su ih progurali rođaci. Ljudi su spremni raditi, ali moraju vidjeti da im to nešto donosi u životu.

Lokalna politika i rad sveučilišta

Hunjak se 2010. godine kandidirao za rektora Sveučilišta u Zagrebu, no nije bio izabran. Prije nekoliko godina na mjesto rektorice Sveučilišta u Zagrebu nije bila izabrana ni njegova kolegica, profesorica Blaženka Divjak, sada ministrica znanosti i obrazovanja.

Na pitanje kako tumači takav ishod izbora, Hunjak odgovara da nije bio spreman za kompromise koji bi mu osigurale rektorsku poziciju, ali bi mu onemogućili realizaciju programa iza kojih je stajao.

- Ja ne znam ni jedan kabinet na Sveučilištu i šire iz kojeg su izašla dva kandidata za rektora našeg najvećeg sveučilišta i mislim da nije neskromno reći da smo oboje bili kvalitetni kandidati. Došli smo u finale, a zašto nismo prošli? Jedan od ključnih faktora za dobivanje tih izbora su studenti koji donose glasove, a da bi njih dobio, moraš im svašta obećati, što ja nisam htio. Ima i drugih trikova, sadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu ima čak sedam prorektora, prije su bila četiri. Tri nova prorektora, tri jaka glasa s mrežom iza sebe. Ima još primjera. Recimo predsjednika Upravnog vijeća Studentskog centra u Varaždinu imenuje rektor, a tu funkciju trenutno obnaša profesor iz Zagreba. On nije s FOI-a, iako 90 posto studenata smještenih u domu su studenti FOI-a. Njemu svaka čast, on radi na fakultetu u Varaždinu, ali siguran sam da nije glasao za rektoricu iz Varaždina. Ne mislim da mora… Samo hoću reći da nije dovoljno biti najbolji kandidat za pobjedu na izborima za rektora Sveučilišta.

Na pitanje utječe li politika na rad Sveučilišta, odgovara da je utjecaj politike prisutan u lokalnim sredinama.

- Velika, jaka sveučilišta za ostvarivanje svojih strategija ne trebaju politiku, traže autonomiju u kojoj najbolje funkcioniraju. Mi takvih sveučilišta nemamo, kod nas veća sveučilišta koriste političke poluge, dok se manja, lokalna, moraju oslanjati na politiku i podložnija su njezinom utjecaju. Jedan od razloga zašto nikad nisam podržavao ideju otvaranja lokalnog sveučilišta je taj što na tim lokalnim sveučilištima politika ima prevelik utjecaj. Imali smo situaciju u Varaždinu da je ugledni akademski čovjek iz naše sredine, profesor Mladen Kos, koji je i dva puta obnašao funkciju dekana FER-a, iz čistog lokalpatriotizma pristao biti dekanom Veleučilišta. Nakon dva mjeseca više nije bio dobar. Zašto? Jer nije želio raditi ono što je lokalna politika željela da radi – ističe Hunjak.

Politiziranje Sveučilišta Sjever

Kao najnoviji primjer politiziranja visokoobrazovnih ustanova navodi slučaj Sveučilišta Sjever.

- U lokalnom je tjedniku početkom godine objavljen tekst na temu sjedišta Sveučilišta Sjever, a o čemu raspravljaju i gradonačelnik Ivan Čehok, predsjednik Gradskog vijeća Damir Habijan i prof. dr. Robert Podolnjak, ali ne kao akademska osoba, nego kao političar. Svi su naslikani kao dekoracija rasprave o zemljopisnom aspektu razvojnog koncepta Sveučilišta Sjever, ostalo je u drugom planu. Rektora, prorektora ili drugu osobu zaposlenu na Sveučilištu Sjever o kojemu se raspravlja, nema ni blizu. To je uvredljiva demonstracija sile i nadmoći lokalne politike i silovanje sveučilišne autonomije. Populistička predstava nazvana 'Mršić nije više na vlasti, preselimo Sveučilište Sjever u Varaždin' ili 'Kad nemamo europsko berlinsko, da imamo barem naše, regionalno' - iznosi Hunjak svoj stav o toj temi.

Grad ne koristi dovoljno znanje svojih znanstvenika

Na pitanje što bi u svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri posebno istaknuo, profesor Hunjak navodi prepoznavanje važnosti interdisciplinarnosti, što mu je donijelo konkurentnost.

Kao jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za javnu nabavu, profesor Hunjak bio je angažiran i održao brojne edukacije u javnim i privatnim tvrtkama u Hrvatskoj, za Grad Zagreb, ali rijetko u svom gradu Varaždinu.

- Hoću pomoći gradu, ali nikad se nisam gurao. Stari novi gradonačelnik, dr. Ivan Čehok, u jednom je od svojih prvih mandata osnovao Savjet za znanost, koji se samo jednom ili dva puta sastao i onda više nismo bili potrebni. Mi znanstvenici imamo osjećaj odgovornosti za vlastitu sredinu i spremni smo pomagati, ali Grad Varaždin definitivno ne koristi dovoljno znanje i mrežu svojih znanstvenika! – smatra Hunjak.

Dodaje da ne zna jesu li neke odluke koje imaju dalekosežne posljedice bile pripremane uz pomoć lokalnih znanstvenika, ali zna da on osobno nije imao priliku reći ništa o onom dijelu kojim se bavi i u kojem bi mogao pomoći.

- Ipak želim nešto vratiti Gradu za Nagradu za životno djelo pa dogovaram s gradskim vlastima da održim jedno predavanje za članove Gradskog vijeća s naglaskom na rizike u javnoj nabavi.

Varaždin koči sam sebe

Na pitanje što koči Varaždin u razvoju, Hunjak ističe da 'Varaždin koči sam sebe'.

- U Varaždinu je u prošlosti doneseno nekoliko strateških odluka koje imaju dugoročne posljedice i predstavljaju ograničenja za razvoj. Recimo, kad su zemljišta galantno prodavana investitorima, nije se radila velika selekcija u smislu da se gleda vrsta i razina njihovih aktivnosti, da se zemljište prodaje onima koji dolaze sa složenijom tehnologijom, s rizičnijim ulaganjima, a da se onima koji nude radna mjesta s niskim plaćama daju koncesije za izgradnju. To su selektivne metode, ali to treba znati. Na takav su se način razvijale Irska i slične zemlje koje smo uzimali kao primjere, ali površno – napominje Hunjak.

Lošim potezom ocjenjuje i slučaj Arene Varaždin izgrađene na temelju javno-privatnog partnerstva.

- Grad Varaždin za Arenu Varaždin privatnom partneru plaća oko 200 tisuća eura mjesečno. Neki kažu da se to isplati, a ja mislim da se takva dvorana Varaždinu definitivno ne isplati i da bi se taj novac mogao bolje iskoristiti. Od šest dvorana koje su za Svjetsko prvenstvo u rukometu izgrađene u Hrvatskoj, samo mi Varaždinci plaćamo svoju. U Osijeku su prihvatili dvoranu pod uvjetom da sve troškove snosi Vlada, pa tako mi plaćamo i dio troškova za tu dvoranu i naravno ostale četiri.

Kad se priča o Varaždinu, ne može zaobići ni priča o komunalnom otpadu.

- Tu smo također pod velikim rizicima plaćanja troškova gubljenja pokrenutih sporova, a čak i ako ih ne izgubimo, pitanje je koliki će biti troškovi zbrinjavanja po zamišljenim i nigdje provjerenim konceptima. Taj slučaj nas je paralizirao i politički, jer se donedavno koristio u međusobnim obračunima stranaka i time paralizirao razvoj grada. Također, netko je imao viziju Biotehnološkog parka u Varaždinu, ali kad se ta vizija rasplinula morali smo platiti velik novac da se izvučemo iz vrlo neugodnog ugovora, a od samog početka se moglo vidjeti da taj projekt neće zaživjeti – smatra Hunjak.

Na pitanje kako Varaždin izvući iz posljedica loših odluka, Hunjak odgovara da bi Varaždinci najprije trebali učiti na vlastitim greškama, a potom žurno krenuti u rješavanje popravljivih loših odluka i to bez pokušaja brisanja tragova zločina i prebacivanja odgovornosti.

Nagrada za životno djelo

Profesor Hunjak umirovljen je 2014. godine, a na prijedlog Fakultetskog vijeća FOI-a 2015. godine Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao ga je u zvanje profesora emeritusa.

Ove je godine, s navršenih 68 godina, jedan od trojice Varaždinaca dobitnika Nagrade za životno djelo Grada Varaždina. Ističe profesor Hunjak da mu je 'nagrada jasna poruka da je u životu napravio nešto korisno i vrijedno za druge, a ne samo odrađivao plaću'.

- Iz takvih se nagrada može vidjeti koje su vrijednosti na cijeni u sredini koja ih daje i tko su poželjni uzori u društvu. Moji uzori bili su uglavnom ljudi iz znanstvenog miljea, oni koji su bili sposobni napraviti nešto od šireg značaja. Uvijek sam tražio u ljudima nešto više od talenta. Možda možeš biti izvrstan u usporedbi s drugima zahvaljujući prirodnom daru, ali budi najbolji što možeš biti. Takve ljude cijenim bez obzira na to kakav posao rade - zaključuje profesor.

Besplatnu Varazdinski.hr aplikaciju za Android možete preuzeti klikom ovdje, a za iPhone ovdje.

Centar grada kao modna pista: Walkmaxx predstavio novu kolekciju na originalan način!