Život prosvjetara u duginim bojama: Zašto se šuti o mobbingu u školama?

Život prosvjetara u duginim bojama: Zašto se šuti o mobbingu u školama?

Bez brige, neće u tekstu biti razglabanja o homoseksualcima, gay paradama ni Istanbulskoj konvenciji. Jednostavno, za prosvjetarski život se ne može reći niti da je crn, niti bijel, a niti siv. Pa ako nije akromatski, definitivno je kromatski i to u svim duginim bojama i nijansama.
Današnja je tema su mobbing u školama i zašto se o njemu šuti. A to je vrlo šarena tema, šarolikog mobbingaškog sadržaja.

Mobbing u školama

Mobbing je kategorija koju je jako teško dokazati. I to nasilnici i oni koji mobbingiraju druge jako dobro znaju. Mobbing u školi, na radnom mjestu je pogotovo teško dokazati. Mobbing na radnom mjestu može biti emocionalno nasilje, diskriminacija (po spolu, po starosti, po simpatičnosti/nesimpatičnosti nadređenima i tako dalje), psihoteror.

Prema definiciji iz priručnika o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu, mobbing označava oblik ponašanja na radnome mjestu u kojemu pojedinac ili skupina osoba sustavno, tijekom duljega vremena, psihički zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja ljudskoga dostojanstva, integriteta, ugleda i časti.

Mafija u klanovima

Mobbingiranje je suptilno, to je psihički teror koji je praktički nedokaziv. Tako skupina učiteljica, nazovimo ju 'klan' na kavicama razglaba o jednoj ili više kolegica koje nisu u 'klanu' na način da ju/ih masno ogovaraju, pričajući o njoj/njima i istinite i neistinite stvari, stavljajući joj/im u usta riječi koje nikad nije/nisu izgovorila i optužujući ju/ih za kojekakva /zlo/djela koja su se, eto, dogodila, ali im se ne zna tko ih je počinio pa netko mora biti kriv. Tada je naravno dežurni krivac ta mobbingirana osoba (ili osobe) koja je, naravno, van klana. Duljim djelovanjem klana osobu se potpuno isključuje iz školskih zbivanja, a o njoj se prošire takvi gnjusni tračevi da se po hodnicima glave kolega okreću uz znakovito došaptavanje.

Na primjer, netko anonimno prijavi inspekciji jednu učiteljicu iz klana, ali ona se obruši poput jastreba na omiljenu osobu za mobbingiranje i javno ju optuži (kolegicu, da) da je ona ta koja je prijavila. Jadno i besramno. Uz to i javni mobbing. I što se može? Apsolutno ništa. Iza članice klana stoji klan, a optužena može i dubiti na glavi i zvati forenzičare - uzalud.

Klanovi imaju svoje priče i često o nekome znaju više nego dotični zna sam o sebi. Sistem: 'Dobar dan, što ima kod mene novo?'.
Lijek: ignoriranje koliko je god to moguće. Nije lako dolaziti na posao kad nikad ne znaš koji se novi izmišljeni trač o tebi pojavio i kruži kolektivom, ali karma je gadna stvar i jedino ostaje nada da djeluje.

Ravnatelji zlostavljači

Ima ravnatelja koji su uvjereni da su samim dolaskom na poziciju ravnatelja osnovne/srednje škole 'Boga za bradu primili'. Njihov status daje im sigurnost da ih se 'mora poštivati', mora se poštivati instituciju ravnatelja, mora ih se bespogovorno slušati, kud oni okom, običan učiteljski puk mora bez treptaja skokom. Njihov autoritet se podrazumijeva funkcijom koju obnašaju. Ne'š ti funkcije. Naravno, pričam o manjini, većina ravnatelja ne zaboravlja da su ljudi i da su i sami potekli iz razreda i nastavničkih redova.

Ali ta manjina o kojoj pišem, pričaju kolege, može ozbiljno zagorčati nekom 'svom' djelatniku život. Ravnatelji imaju takoreći neograničenu moć. Loše je kad ta moć dođe u krive ruke. Evo primjera. Strka zbrka oko neradnih dana oko nekog praznika. Ljudi ne znaju trebaju li doći u školu ili ne. Ravnatelj šalje e-mail popodne dan prije, dok je još u tijeku praznični dan, da treba idući dan doći na neku izmišljenu sjednicu.

Mala digresija: tko normalan čita poslovne mailove na dan kad blaguje sa svojom obitelji? Idući dan većina ljudi se ne pojavi u školi, pa tako ni Anica Anić. Ali! Anicu Anić ravnatelj ne voli. Žena se češće suprotstavlja nebulozama njegova 'autoriteta', nije 'sluga pokoran' i 'ljubim ruke' tip. I onda Anica Anić dobije pisanu opomenu pred otkaz zbog povrede radne dužnosti. Nema veze što je još desetak ljudi napravilo istu povredu radne dužnosti. Mobbing majstor je opomenu dao samo Anici Anić.

Inače procedura ide ovako: dvije opomene pred otkaz pa otkaz. Bez konzultacija sa Školskim odborom, Sindikatom, Povjerenikom za zaštitu dostojanstva radnika (kategorija ralice u zimi: svi znaju da postoji, ali ga nitko nikada nije vidio, a u nekim školama prije će se ukazati i iskoristiti jednorog nego taj fantomski Povjerenik). Ravnatelj škole ima punu autonomiju na taj način mobbingirati svog djelatnika.

Dočmarnici i mobbing stručnjaci

Ako vam ravnatelj želi dati opomenu pred otkaz i tako vam pokazati nabildane mišiće u ravnateljskoj teretani autoriteta, potreban mu je i najmanji okidač da od buhe napravi slona. Naime, za solidno sročenu opomenu pred otkaz od šest do deset stranica nadrobljenih gluposti koje svaki dobro plaćeni odvjetnik lako na sudu pobije, dovoljan je jedan dočmarnik, e-mail, SMS, zloba, jal i puno kreativnosti u izradi slona od buhe.

Igra 'evo ti opomena' ide ovako: dočmarnik pošalje ravnatelju e-mailom snimke učitelja prijestupnika što je ovaj drobio u slobodno vrijeme na nekoj društvenoj mreži, izvađene iz konteksta, naravno. Pod povećalom ravnatelja sklonog mobbingu je naravno i piskaranje po društvenim mrežama u slobodno vrijeme, ponašanje učitelja u slobodno vrijeme (poznat je slučaj opomene pred otkaz zato što je učitelj viđen van radnog vremena u kafiću s pivom u ruci), ako baš baš nemate sreće onda će vam ravnatelj biti i modni mačak i na svaku vašu odjevnu kombinaciju kopati po Etičkom kodeksu škole.

Da nastavimo, što je potrebno za dobiti opomenu pred otkaz. Prijestupnik treba zakasniti s očitovanjem, pardon rukoljubom ravnatelju, jedan dan (pu pu ga bilo, nepoštivanje autoriteta), poslati bezazleni SMS ravnatelju, koji inače ima sposobnost čitanja misli pa telepatski prevede sadržaj SMS-a onako kako njemu za opomenu pred otkaz odgovara, ravnatelj će sve to smućkati u koktelčić i bez konzultacija sa Školskim odborom, bez konzultacija sa Sindikatom i onim fantomskim Povjerenikom ne uvaži ni slovo odbrane optuženika i teškog prijestupnika i cap - uvali opomenu pred otkaz. Sve pod motom: 'Ja sam ravnatelj i ja to mogu!' i 'Škola, to sam ja!'. Kako prosječan prosvjetar nema novaca za odvjetnike i parničenje po sudovima, takvo bildanje ravnateljskih mišića ostaje u dosjeima radnika, a radnici kod psihijatra i na tabletama za živce, s ubijenim entuzijazmom i voljom za rad.

Mobbing na druge načine

Ima još milijun načina na koji se ravnatelji iživljavaju nad prosvjetarima. U ponedjeljak najave učitelju dolazak inspekcije za utorak jer nisu u petak htjeli svojem nastavniku 'kvariti vikend' ili im je 'bio kraj radnog vremena' pa nisu mogli poslati mail. A inače bez pardona šalju mailove u bilo koje doba dana i noći. Očito i javno ignoriraju uspjehe osoba koje su im mobbing žrtve i minoriziraju svaki njihov uspjeh. Bo'š sačuvaj da bi čestitali na nekom uspjehu. Na suptilne načine ne žele pomoći iako mogu, praveći se mutavima. Prigovore svojih mobbingiranih žrtava ignoriraju. Otvoreno favoriziraju djelatnike koje vole na štetu mobbingirane osobe. Imaju različite kriterije prema djelatnicima u kolektivu. I tako dalje i tako dalje.

Da ti se sve zgadi

Kao da nije dovoljno što prosvjetari imaju brigu o tuđoj djeci, a ta djeca imaju roditelje koji ponekad znaju biti UF. Još ako imaju nesreću raditi u školi s ravnateljem koji se sam sebi dnevno po sat vremena divi pred ogledalom kako je autoritet i 'faca' i ako nisu u milosti takvog ravnatelja, zaista im nije lako raditi. Takva okolina mora, hoće - neće ubiti volju, entuzijazam i ljubav prema poslu i onim najčvršćima, onima kojima je poučavanje poziv, a ne samo posao.

Pa onda, kako već rekosmo: Misli sva'ko da je učitelj bit' lako. Aha, je.

Besplatnu Varazdinski.hr aplikaciju za Android možete preuzeti klikom ovdje, a za iPhone ovdje.

Posh Spice nije bila ni najmanje oduševljena kad su joj novinari krenuli fotografirati djecu